Pojavom Boga otpočelo je novo doba
Božji plan upravljanja za šest hiljada godina bliži se kraju, a kapija carstva je već otvorena svima koji traže Njegovu pojavu. Draga braćo i sestre, šta čekate? Šta je to što tražite? Čekate li da se Bog pojavi? Tragate li za Njegovim stopama? Kako se čezne za Božjom pojavom! I kako je teško pronaći Božje stope! U dobu kao što je ovo, u svetu kao što je ovaj, šta je to što moramo da učinimo kako bismo svedočili danu Božjeg pojavljivanja? Šta moramo da učinimo kako bismo išli ukorak sa Božjim stopama? Sa pitanjima ove vrste suočavaju se svi oni koji čekaju da se Bog pojavi. Svi ste ih razmatrali u više navrata – ali sa kakvim ishodom? Gde se Bog pojavljuje? Gde su Božje stope? Imate li odgovore? Mnogi ljudi bi ovako odgovorili: „Bog se pojavljuje među svima onima koji Ga slede i Njegove su stope među nama; toliko je jednostavno!” Svako može da dâ šablonski odgovor, ali da li razumete šta se podrazumeva pod pojavom Boga ili pod Njegovim stopama? Pojava Boga se odnosi na Njegov lični dolazak na zemlju da obavi Svoje delo, spuštajući se među ljude kako bi sa Svojim identitetom i Svojom naravi, i na Sebi svojstven način sproveo delo kojim se otpočinje jedno doba a okončava drugo. Ovakva pojava nije oblik ceremonije – ona nije znak, ona nije slika, ona nije čudo i nije neka vrsta velike vizije, a još manje je vrsta religioznog procesa. Ona je, naprotiv, realna i stvarna činjenica koju svako može da dodirne i svako može da vidi. Ovakva pojava ne događa se tek reda radi, niti zbog nekog kratkoročnog dela, već zarad jedne etape dela iz Božjeg plana upravljanja. Božja pojava uvek ima smisla i uvek je povezana sa Njegovim planom upravljanja. Ono što ovde nazivamo „pojavom” potpuno je drugačije od onih „pojava” u kojima Bog usmerava čoveka, vodi čoveka i prosvećuje čoveka. Svaki put kada se Bog pojavi, On izvodi značajnu etapu dela. Ovo delo se razlikuje od dela iz svakog drugog doba. Ono je čoveku nezamislivo i niko ga nikada nije iskusio. To je delo kojim započinje novo i završava se staro doba, i predstavlja novu i višu etapu dela za spasenje čovečanstva; štaviše, to je delo koje čovečanstvo uvodi u novo doba. To je značaj pojave Božje.
Nakon što ste razumeli značenje Božje pojave, kako treba da tražite Božje stope? Nije teško objasniti ovo pitanje: gde god da se Bog pojavi, tamo ćete naći Njegove stope. Takvo objašnjenje zvuči veoma jednostavno, ali u praksi nije tako lako izvodljivo, jer mnogi ljudi ne znaju gde se Bog pojavljuje, a još manje gde On želi, ili gde bi trebalo da se pojavi. Neki će brzopleto pomisliti da se Bog pojavljuje tamo gde deluje Sveti Duh. Ili veruju da gde god ima duhovnih ličnosti, tamo je i Božja pojava. Ili pak veruju da gde god ima ljudi koji uživaju veliki ugled, tamo se pojavljuje Bog. Na trenutak ostavimo po strani pitanje da li su takva uverenja ispravna ili pogrešna. Da bismo ovo objasnili, najpre moramo imati jasan cilj: mi tragamo za Božjim stopama. Ne tražimo duhovne ličnosti, a još manje sledimo poznate ličnosti; mi sledimo Božje stope. Iz tog razloga, budući da treba da tragamo za Božjim stopama, moramo da tražimo Božje namere, da tražimo Božje reči i da tražimo Njegove izjave. To je zato što tamo gde postoje nove reči koje je izgovorio Bog, tamo je Božji glas; tamo gde su Božje stope, tamo su Božja dela; tamo gde postoji Božji izraz, tamo se Bog pojavljuje, a tamo gde se Bog pojavljuje, tamo postoje istina, put i život. Tragajući za Božjim stopama, prevideli ste reči „Bog je istina, put i život”. I tako, mnogi ljudi, čak i kada prime istinu, ne veruju da su pronašli Božje stope, a još manje priznaju je to Božja pojava. Kakva ozbiljna greška! Božja pojava se nikako ne može uskladiti sa čovekovim predstavama, a još manje se Bog može pojaviti na način na koji čovek zahteva od Njega. Kada Bog obavlja Svoje delo, On ima sopstvene izbore, sopstvene planove i, štaviše, On ima sopstvene ciljeve i ima sopstvene metode. Koje god delo da obavlja, On nema potrebu da o tome raspravlja sa čovekom niti da traži njegov savet, a još manje da svakoga obaveštava. Ovo je Božja narav, i to je još i više ono što svako treba da zna. Ako želite da vidite pojavu Boga i želite da pratite Božje stope, najpre morate da napustite sopstvene predstave. Ne smeš zahtevati da Bog učini ovo ili ono, a još manje treba da Ga ograničavaš u sopstvene okvire i ograničavaš Ga na sopstvene predstave. Umesto toga, sebi treba da postavljate zahteve kad je u pitanju način na koji treba da tražite Božje stope, na koji treba da prihvatite Božju pojavu i na koji treba da se pokorite novom Božjem delu: to je zapravo ono što čovek treba da uradi. Pošto niko nije istina i niko poseduje istinu, ono što čovek treba da radi jeste da da traži, da prihvati i da se pokori.
Bez obzira na to da li si Amerikanac, Britanac ili pripadnik bilo koje druge nacionalnosti, treba da izađeš izvan okvira svoje nacionalnosti i da, prevazilazeći samoga sebe, sagledaš Božje delo iz položaja stvorenog bića – na ovaj način nećeš ograničavati Božje stope na bilo koji određeni opseg. To je zato što mnogi ljudi u današnje vreme unutar svojih predstava veruju da Bog nikako ne bi mogao da se pojavi u određenoj zemlji ili da On nikako ne bi mogao da se pojavi među nekom etničkom grupom. Kako je veliki značaj Božjeg dela i kako je važna Božja pojava! Kako oni uopšte mogu da se izmere čovekovim predstavama i razmišljanjem? I zato kažem, treba da odbaciš svoje predstave zasnovane na nacionalnosti i etničkoj pripadnosti kako bi tražio Božju pojavu! Samo tako nećeš biti vezan sopstvenim predstavama; samo tako ćeš biti kvalifikovan da dočekaš Božju pojavu. U suprotnom, zauvek ćeš ostati osoba u tami i zauvek ćeš ostati osoba koja ne može da zadobije Božje odobravanje.
Bog je Bog celokupnog ljudskog roda. On Sebe ne smatra privatnim vlasništvom bilo koje zemlje ili bilo koje etničke grupe, već obavlja delo koje je planirao, ne ograničavajući se ni na koji oblik ili bilo koju zemlju ili etničku pripadnost. Možda nikada nisi zamišljao ovaj oblik, ili je možda tvoj stav prema ovom obliku stav poricanja, ili su možda zemlja i etnička grupa u kojima se Bog pojavljuje upravo one koje svi ljudi diskriminišu i upravo najzaostalije na zemlji. Ipak, Bog ima Svoju mudrost. Svojom velikom silom, i koristeći Svoju istinu i Svoju narav, On je zaista zadobio grupu ljudi koji su istog srca i uma s Njim, i zadobio je grupu osvojenih ljudi koji su podneli svakojake patnje i kušnje, podneli svakojaki progon i mogu da Ga slede do samog kraja, i koje On želi da upotpuni. Božji cilj u pojavljivanju, ne ograničavajući se ni na koji oblik ili zemlju, jeste da dovrši delo koje je planirao. Ovo je baš kao kada se Bog ovaplotio u Judeji: Njegov cilj je bio da dovrši delo raspeća kako bi iskupio celokupni ljudski rod. Ipak, Jevreji su verovali da je nemoguće da Bog deluje na ovaj način i da je nemoguće da se Bog ovaploti u liku Gospoda Isusa. Njihovo „nemoguće” postalo je njihova osnova za osuđivanje Boga i opiranje Bogu, i na kraju je dovelo do uništenja Izraela. Danas su mnogi ljudi napravili istu grešku. Oni bezobzirno proglašavaju skoru Božju pojavu, a u isto vreme osuđuju Njegovu pojavu; njihovo „nemoguće” još jednom ograničava Božju pojavu na ono što oni zamišljaju. I tako, video sam mnoge ljude kako počinju grohotom i drsko da se smeju nakon što dođu do reči Božjih. Nije li ovaj „smeh” potpuno isti kao osuda i huljenje Jevreja? Niste pobožni u prisustvu istine, a još manje posedujete stav čežnje. Sve što radite jeste da uporno ispitujete i čekate sa bezbrižnom ravnodušnošću. Šta možete da dobijete od ovakvog ispitivanja i čekanja? Da li zaista mislite da biste mogli da primite lično usmeravanje od Boga? Ne možeš čak ni da prepoznaš Božje izjave i reči – kako bi mogao da budeš podoban da vidiš Božju pojavu? Gde se Bog pojavi, tamo će istina biti izražena i tamo će biti Božji glas. Samo oni koji mogu da prihvate istinu znaju kako da čuju Božji glas i samo su takvi ljudi kvalifikovani da vide Božju pojavu. Odbaci svoje predstave! Smiri se i pažljivo pročitaj ove reči. Dokle god imaš srce koje čezne za istinom, Bog će te prosvetiti tako da ćeš razumeti Njegove namere i razumeti Njegove reči. Odbacite svoje tvrdnje o „nemogućem”! Što više čovek veruje da je nešto „nemoguće”, to je verovatnije da će se to dogoditi, jer je Božja mudrost uzvišenija od nebesa, Božje misli su uzvišenije od čovekovih misli, a Bog obavlja Svoje delo izvan ograničenja čovekovog mišljenja i njegovih predstava. Što je nešto više nemoguće, to je više u njemu istine koja se može tražiti; što je nešto više nezamislivo za čovekove predstave, to više sadrži Božje namere. Ovo je zato što, bez obzira na to gde se On pojavljuje, Bog je i dalje Bog i Njegova suština se apsolutno neće promeniti zbog mesta ili načina Njegove pojave. Gde god da su Božje stope, Njegova narav neće se promeniti; gde god da su Božje stope, On je Bog celokupnog ljudskog roda, baš kao što ni Gospod Isus nije samo Bog Izraelaca, već je i Bog svih ljudi Azije, Evrope i obe Amerike, i još više od toga, On je jedan i jedini Bog iznad i širom čitave vaseljene. I zato hajde da tražimo Božje namere, da otkrijemo Njegovu pojavu u Njegovim izjavama i rečima i idemo ukorak sa Njegovim stopama! Bog je istina, put i život. Njegove reči i Njegova pojava postoje istovremeno, a Njegova narav i Njegove stope se sve vreme javno pokazuju ljudskom rodu. Draga braćo i sestre, nadam se da svi možete da vidite Božju pojavu u ovim rečima, da počnete da idete ukorak sa Njegovim stopama i da koračate napred u novo doba, i da uđete u prelepo novo nebo i prelepu novu zemlju koje je Bog pripremio za one koji iščekuju Njegovu pojavu!