Bog ima suverenost nad sudbinom celog ljudskog roda
Kao pripadnici ljudskog roda i kao pobožni hrišćani, svi mi imamo odgovornost i obavezu da ponudimo svoj um i svoje telo radi ispunjenja Božjeg poslanja, zato što celo naše biće potiče od Boga i postoji zahvaljujući Božjoj suverenosti. Ako naš um i telo nisu posvećeni Božjem poslanju i nisu posvećeni pravičnom cilju ljudskog roda, onda će se naše duše osećati posramljeno pred onima koji su za Božje poslanje mučenički stradali, a još više pred Bogom koji nam je pružio sve.
Bog je stvorio ovaj svet, On je stvorio ovaj ljudski rod i, štaviše, On je bio graditelj drevne grčke kulture i ljudske civilizacije. Samo Bog teši ovaj ljudski rod i samo Bog danonoćno bdi nad ovim ljudskim rodom. Ljudski razvoj i napredak neodvojivi su od Božje suverenosti, a istorija i budućnost ljudskog roda ne mogu da izbegnu uređenja napravljena Božjim rukama. Ako si pravi hrišćanin, sigurno ćeš poverovati u to da uspon i pad svake zemlje ili naroda potpadaju pod Božja uređenja. Samo Bog zna sudbinu svake zemlje i svakog naroda, i samo Bog kontroliše pravac razvoja ovog ljudskog roda. Ako ljudski rod želi da ima dobru sudbinu, ako neka zemlja želi da ima dobru sudbinu, onda se ceo ljudski rod mora pokloniti Bogu i obožavati Ga, i mora doći pred Boga da se pokaje i ispovedi pred Njim, inače će sudbina i odredište ljudskog roda biti neizbežna katastrofa.
Osvrnite se na vreme kada je Noje sagradio barku: ljudski rod je bio duboko iskvaren, i odlutao je od Božjih blagoslova, Bog više nije bdeo nad njim, i ljudski rod je izgubio Božja obećanja. Živeli su u tami, bez Božje svetlosti. Tada su postali razuzdani po prirodi i izopačeni do gnusnog stepena. Takvi ljudi više nisu mogli da prime Božje obećanje; bili su nedostojni da vide Božje lice ili da čuju Božji glas, jer su napustili Boga, odbacili sve što im je On darovao i zaboravili su Božje reči koje ih podučavaju. Njihovo srce se sve više udaljavalo od Boga i, kao posledica toga, oni su se izopačili do te mere da su izgubili razum i ljudskost, i postajali su sve više zli. Onda su koračali ka smrti i potpadali pod Božji gnev i kaznu. Samo je Noje obožavao Boga i klonio se zla, tako da je on mogao da čuje Božji glas i Njegova uputstva. Sagradio je barku prema uputstvima Božjih reči, i u njoj sakupio sve vrste živih bića. I tako je, kada je sve bilo spremno, Bog započeo Svoje delo uništavanja sveta. Samo Noje i još sedam članova njegove porodice su preživeli uništenje, jer je Noje obožavao Jahvea i klonio se zla.
Vratimo se na sadašnje doba: takvi pravedni ljudi poput Noja, koji je obožavao Boga i klonio se zla, više ne postoje. Pa ipak, Bog je i dalje milostiv prema ovom ljudskom rodu i još uvek pokazuje popustljivost prema ljudskom rodu ovog poslednjeg doba. Bog traži one koji čeznu za Njegovom pojavom, traži one koji slušaju Njegove reči, traži one koji ne zaboravljaju Njegovo poslanje i koji Mu prinose svoje srce i telo i traži one koji su pokorni i koji su neprkosni poput beba pred Njim. Ako se posvetiš Bogu, nesputan bilo kakvom silom, onda ćeš biti onaj na koga Bog gleda s naklonošću i bićeš onaj kome će Bog podariti Svoje blagoslove. Ako imaš visok status, veliki ugled, obilje znanja, mnoštvo imovine i podršku mnogih ljudi, pa ipak ostaneš neopterećen tim stvarima i ipak dođeš pred Boga kako bi prihvatio Njegov poziv i Njegov nalog i uradio ono što Bog od tebe traži, onda će sve što radiš predstavljati najsmisleniji poduhvat na zemlji i najpravičniji poduhvat ljudskog roda. Ako odbiješ Božji poziv radi statusa ili sopstvenih ciljeva, sve što radiš biće od Boga prokleto, i, štaviše, biće Mu čak odvratno. Možda si ti predsednik, naučnik, pastor ili starešina, ali bez obzira na visinu tvog položaja, ako koristiš svoju sposobnost i znanje da sprovodiš sopstvene poduhvate, uvek ćeš doživljavati neuspeh i bićeš uvek lišen blagoslova Božjih, jer Bog ne prihvata ništa što radiš i On ne priznaje da je tvoj poduhvat pravičan, niti priznaje da radiš za dobrobit ljudskog roda. On će reći da sve što ti radiš jeste da koristiš ljudsko znanje i snagu da bi pokušao da odbiješ Božju zaštitu od čoveka, i da je to odbijanje Božjih blagoslova. On će reći da ti vodiš ljudski rod u tamu, u smrt, i ka početku neograničenog postojanja u kome je čovek bez Boga i izgubio je Njegove blagoslove.
Od pojave društvenih nauka, srce ljudskih bića su zaokupili nauka i znanje. Nauka i znanje su tako postali alati za upravljanje ljudskim bićima, ostavljajući ih bez dovoljno prostora da obožavaju Boga, i bez toliko povoljnih uslova za obožavanje Boga. Božji status je potonuo još niže u srcu svih ljudskih bića. Bez mesta za Boga u njihovim srcima, unutrašnji svet ljudskih bića je mračan, on je beznadežan i on je prazan. Nakon toga su mnogi naučnici društvenih nauka, istoričari i političari došli u prvi plan kako bi izneli teorije društvenih nauka, teoriju ljudske evolucije i druge tvrdnje koje su u suprotnosti sa istinom da je Bog stvorio ljudski rod, kako bi srca i umove ljudskih bića ispunili tim teorijama. I tako je sve manje onih koji veruju da je Bog stvoritelj svega, dok je onih koji veruju u teoriju evolucije sve više. Zapise o delu Božjem i Njegovim rečima iz doba Starog zaveta sve više ljudi smatra za mitove i legende. Božje dostojanstvo i Božja veličina su izbledeli u čovekovom srcu i u čovekovom srcu su izbledeli Božje postojanje i načelo da Bog ima suverenost nad svim stvarima. Opstanak ljudskog roda i sudbina zemalja i naroda više im nisu važni, a sav ljudski rod živi u šupljem svetu u kom ga interesuju samo jelo, piće i potraga za zadovoljstvom… Malo ljudi preuzima na sebe obavezu da potraži mesta gde Bog danas čini Svoje delo, ili da traga za načinom na koji On ima suverenost nad odredištem čovečanstva i uređuje ga. I tako, mimo čovekovog znanja, ljudska civilizacija postaje sve manje sposobna da sledi čovekove želje, a ima čak i mnogo ljudi koji, umesto toga, osećaju da su, živeći u takvom svetu, manje srećni od onih koji su već preminuli. Čak i ljudi koji žive u zemljama koje su nekada bile visoko civilizovane takođe izražavaju takve pritužbe. Jer bez Božjeg usmeravanja, čak i ako vladari i sociolozi naprežu svoj um da sačuvaju ljudsku civilizaciju, sve je to uzaludno. Niko ne može da ispuni prazninu u srcu ljudskih bića, jer niko ne može biti život čovečji i nikakva retorika društva ne može osloboditi čoveka od nevolja koje praznina donosi. Nauka, znanje, sloboda, demokratija, užitak i udobnost donose čoveku samo privremenu utehu. Čak i sa njima, ljudski rod i dalje neizbežno čini grehe i žali se na društvenu nepravdu. To što ima ove stvari ne može sprečiti žudnju i želju ljudskog roda za istraživanjem. To je zato što je čoveka stvorio Bog, a besmislene žrtve i istraživanja ljudskog roda mogu čoveku donositi samo sve više muke, i dovesti do toga da čovek bude u stalnom stanju straha, ne znajući kako da se suoči sa budućnošću ljudskog roda i ne znajući kako da se suoči sa putem koji je pred njim, do te mere da se ljudski rod čak plaši nauke, plaši se znanja, a još se više plaši osećanja praznine. Na ovom svetu, bez obzira na to da li živiš u slobodnoj zemlji ili zemlji bez ljudskih prava, potpuno si nesposoban da izbegneš sudbinu ljudskog roda. Bilo da si vladar ili potčinjeni, potpuno si nesposoban da pobegneš od želje da istražuješ sudbinu, tajne i odredište ljudskog roda, a još manje si sposoban da pobegneš od neobjašnjivog osećaja praznine. Takve pojave, koje su zajedničke čitavom ljudskom rodu, sociolozi nazivaju društvenim fenomenima, ali nijedan veliki čovek ne može da istupi i da reši takve probleme. Čovek je, na kraju krajeva, čovek, a niko ne može da zameni Božji status i Božji život. Ljudskom rodu nije potrebno samo pravedno društvo u kojem su ljudi siti, gde su svi jednaki i gde su svi slobodni; ono što je ljudskom rodu potrebno jesu Božje spasenje i Njegovo snabdevanje životom. Tek kad ljudski rod primi Božje snabdevanje životom i Njegovo spasenje, ljudske potrebe, njihova želja za istraživanjem i praznina u njihovim srcima mogu biti rešene. Ako ljudska bića neke zemlje ili nekog naroda ne mogu da prime Božje spasenje i da Bog bdi nad njima, tada će takva zemlja ili narod krenuti ka propadanju, ka tami, i kao rezultat toga, Bog će ih uništiti.
Možda u tvojoj zemlji trenutno vlada blagostanje, ali ako dovedeš do toga da se tvoj narod udalji od Boga, onda će tvoja zemlja sve više biti lišena Božjih blagoslova. Njenu civilizaciju ljudi će sve više gaziti i njeni ljudi će ubrzo ustati da se protive Bogu i proklinju Nebo. I tako će sudbina jedne zemlje biti neprimetno uništena. Bog će podići moćne zemlje da se suprotstave zemljama koje je Bog prokleo, a možda će ih čak i zbrisati sa lica zemlje. Ključ uspona i pada jedne zemlje i jedne nacije zavisi od toga da li njeni vladari obožavaju Boga i da li vode svoj narod da se približi Bogu i da Ga obožava. Pa ipak, u ovo poslednje doba, pošto je onih koji istinski traže Boga i obožavaju Boga sve manje, Bog gaji posebnu blagonaklonost prema zemljama u kojima je hrišćanstvo državna religija. On okuplja te zemlje da bi formirao relativno pravednu svetsku zajednicu, dok ateističke zemlje i one koje ne obožavaju istinitog Boga postaju protivnici te pravedne zajednice. Na ovaj način, Bog ne samo što među ljudima ima mesto na kome će obavljati Svoje delo, već time ujedno pridobija zemlje koje pravedno vrše vlast, dozvoljavajući da se onim zemljama koje Mu se opiru nametnu sankcije i ograničenja. Uprkos tome, Bog ne može da zadobije više ljudi koji Ga obožavaju, jer se čovečanstvo suviše udaljilo od Njega i čovečanstvo je odavno zaboravilo na Boga, pa na ovoj zemlji postoje samo zemlje koje postupaju pravedno i koje se opiru nepravdi. Ali ovo je daleko od Božjih želja, jer ni u jednoj zemlji nema vladara koji će dozvoliti Bogu da predsedava njihovim narodom i nijedna politička stranka neće okupiti svoj narod da odaje počast Bogu; Bog je izgubio mesto koje Mu pripada u srcu svake zemlje, svakog naroda, svake vladajuće stranke, pa čak i u srcu svake osobe. Iako postoje neke pravične sile na ovom svetu, veoma je krhka svaka vladavina u kojoj u čovekovom srcu nema mesta za Boga, a politička arena bez blagoslova Božjeg je u rasulu i ne može da izdrži ni jedan jedini udarac. Za ljudski rod, odsustvo Božjeg blagoslova je kao odsustvo sunca. Bez obzira na to koliko marljivo vladari doprinose svom narodu, bez obzira na to koliko pravičnih konferencija ljudski rod održava, ništa od toga neće preokrenuti tok niti će išta od toga promeniti sudbinu ljudskog roda. Čovek veruje da je zemlja u kojoj su ljudska bića sita i obučena, u kojoj žive zajedno u miru, dobra zemlja, zemlja sa dobrim vođstvom. Ali Bog ne misli tako. On smatra da je zemlja u kojoj Ga niko ne obožava ona koju će On uništiti. Čovekovo razmišljanje se uvek veoma razlikuje od Božjeg. Dakle, ako poglavar jedne zemlje ne obožava Boga, sudbina te zemlje će biti tragična i ta zemlja neće imati odredište.
Bog ne učestvuje u politici čovečanstva, pa ipak kontroliše sudbinu svake zemlje i naroda, kontroliše ovaj svet i kontroliše čitavu vaseljenu. Sudbina ljudskog roda i Božji plan su blisko povezani, i nijedan čovek, zemlja ili narod ne može izbeći Božju suverenost. Da bi spoznao sudbinu ljudskog roda, čovek mora doći pred Boga. Bog će učiniti da oni iz ljudskog roda koji Ga slede i obožavaju napreduju, a učiniće da oni koji Mu se opiru i koji Ga odbacuju nazaduju i propadnu.
Setite se scene iz Biblije u kojoj je Bog uništio Sodomu i pomislite takođe na to kako je Lotova žena postala stub od soli. Pogledajte kako su se ljudi iz Ninive pokajali i ispovedili svoje grehe u kostreti i pepelu. Prisetite se kakav je bio kraj Jevreja nakon što su prikovali Isusa za krst pre 2000 godina – proterani su iz Izraela i izbegli u zemlje širom sveta, mnogi su ubijeni, a ceo jevrejski narod je bio izložen neviđenom bolu zbog uništenja svoje države. Prikovali su Boga za krst – počinili gnusan greh – i razgnevili Božju narav. Oni su morali da plate za to što su učinili i morali su da snose sve posledice svojih postupaka. Osudili su Boga, ostavili Boga i zato su imali samo jednu sudbinu: da budu kažnjeni od Boga. To je bila gorka posledica i nesreća koju su njihovi vladari doneli svojoj zemlji i svom narodu.
Danas se Bog vratio među ljude kako bi obavio Svoje delo, a Njegova prva stanica u Njegovom delu je oličenje diktatorske vladavine: Kina, nepokolebljivi bastion ateizma. Bog je pridobio grupu ljudi pomoću Svoje mudrosti i pomoću Svoje sile. Tokom ovog perioda, kineska vladajuća partija Ga je progonila na sve načine i izložila Ga svakovrsnoj patnji, tako da nije imao gde da nasloni glavu, niti da pronađe utočište. Uprkos tome, Bog i dalje nastavlja delo koje namerava da učini: govoreći reči, dajući izjave i šireći jevanđelje. Niko ne može da dokuči Božju svemoć. U Kini, zemlji koja Boga smatra neprijateljem, Bog nikada nije prekinuo Svoje delo. Naprotiv, On je zadobio više ljudi koji su prihvatili Njegovo delo i reč, jer Bog spasava svakog pripadnika ljudskog roda u najvećoj mogućoj meri. Mi svi verujemo da ono što Bog namerava da postigne ne može omesti nijedna zemlja niti sila i da će one koji pokušavaju da spreče Božje delo, koji se opiru reči Božjoj, ometaju i pokušavaju da naruše Božji plan, na kraju Bog kazniti. Ako se neki čovek opire delu Božjem, Bog će tog čoveka proterati u pakao; ako se neka zemlja opire delu Božjem, Bog će tu zemlju uništiti; ako se neki narod digne protiv dela Božjeg, Bog će taj narod izbrisati sa lica zemlje i okončati njegovo postojanje. Pozivam ljude svakog naroda i svake zemlje, pa čak i svakog zanimanja, da poslušaju glas Božji i da pogledaju delo Božje i obrate pažnju na sudbinu ljudskog roda, čineći time Boga najsvetijim, najčasnijim, najvišim i jedinim predmetom obožavanja među ljudima, i kako bi omogućili da ceo ljudski rod živi usred Božjeg blagoslova, kao što su Avramovi potomci živeli pod obećanjem Jahvea, i kao što su Adam i Eva, koje je Bog stvorio u početku, živeli u Edenskom vrtu.
Delo Božje juri kao moćni talas. Niko Ga ne može zadržati i niko ne može zaustaviti Njegovo napredovanje. Samo oni koji pažljivo slušaju Njegove reči i koji Ga traže i žude za Njim, mogu ići Njegovim stopama i primiti Njegovo obećanje. Sve one koji to ne čine zadesiće razorna nesreća i zaslužena kazna.