O Bibliji (1)

Kako treba pristupati Bibliji kada se veruje u Boga? Ovo je pitanje principa. Zašto postavljamo ovo pitanje? Zato što ćete u budućnosti širiti jevanđelje i širiti delo Doba carstva, te nije dovoljno samo moći govoriti o Božjem delu danas. Da biste prenosili Njegovo delo, važnije je da možete da razrešite stare verske predstave i stare načine verovanja ljudi i da ih u potpunosti ubedite – a do te tačke se stiže uključivanjem Biblije. Već dugi niz godina, tradicionalno sredstvo vere (u hrišćanstvu, jednoj od tri najveće svetske religije) bilo je čitanje Biblije; odstupanje od Biblije nije verovanje u Gospoda, odstupanje od Biblije je inoverstvo i jeres, pa čak i kada ljudi čitaju druge knjige, temelj ovih knjiga mora biti tumačenje Biblije. Što znači da ako veruješ u Gospoda, moraš da čitaš Bibliju, a osim Biblije ne smeš da poštuješ nijednu knjigu koja se ne tiče Biblije. Ako ipak poštuješ, onda si izdao Boga. Otkad je Biblije, vera ljudi u Gospoda jeste vera u Bibliju. Umesto što se kaže da ljudi veruju u Gospoda, bolje je reći da veruju u Bibliju; umesto što kažu da su počeli da čitaju Bibliju, bolje je reći da su počeli da veruju u Bibliju; i umesto što kažu da su se vratili pred Gospoda, bolje je reći da su se vratili pred Bibliju. S takvim pristupom, ljudi poštuju Bibliju kao da je Bog, kao da je njihova životna snaga, a gubitak Biblije bio bi isto što i gubitak života. Ljudi smatraju da je Biblija uzvišena podjednako kao Bog, a postoje čak i oni koji je smatraju uzvišenijom od Boga. Ako ljudi nemaju u sebi delo Svetog Duha, ako ne mogu da osete Boga, oni mogu da nastave da žive – ali čim izgube Bibliju, ili izgube poznata poglavlja i izreke iz Biblije, onda je to kao da su izgubili život. I tako, čim ljudi počnu da veruju u Gospoda, oni počinju da čitaju Bibliju i da uče Bibliju napamet, a što više biblijskih stihova mogu da zapamte, to više dokazuju da vole Gospoda i da su veliki vernici. Svi oni koji su pročitali Bibliju i mogu da govore o njoj drugima, dobra su braća i sestre. Za sve ove godine, ljudska vera i odanost Gospodu mere se prema obimu njihovog razumevanja Biblije. Većina ljudi jednostavno ne razume zašto treba da veruju u Boga, niti kako da veruju u Boga, i ne rade ništa osim što slepo traže ključ kojim će rastumačiti poglavlja Biblije. Ljudi nikada nisu tragali za pravcem dela Svetog Duha; sve vreme su samo očajnički proučavali i istraživali Bibliju, i niko nikada nije pronašao novije delo Svetog Duha izvan Biblije. Niko se nikada nije odvojio od Biblije, niti se ikada usudio da to učini. Ljudi su proučavali Bibliju svih ovih godina, došli su do mnogih tumačenja i uložili mnogo truda; isto tako imaju i mnogo različitih mišljenja o Bibliji, o kojima raspravljaju u nedogled, tako da je do danas ustanovljeno preko dve hiljade različitih veroispovesti. Svi oni žele da dođu do nekih posebnih tumačenja, ili do dubljih tajni u Bibliji, žele da ih istraže, i da u njima pronađu istorijat Jahveovog dela u Izraelu, ili istorijat Isusovog dela u Judeji, ili još tajni koje niko drugi ne poznaje. Ljudski pristup Bibliji zasniva se na opsesiji i veri, te nikome ne može biti potpuno jasna priča iz prve ruke ili suština Biblije. Dakle, ljudi su danas i dalje neopisivo ljubopitljivi po pitanju Biblije i još su više opsednuti njome i imaju još više vere u nju. Danas svako želi da pronađe proročanstva o delu poslednjih dana u Bibliji, žele da otkriju šta Bog čini tokom poslednjih dana, i šta ukazuje na poslednje dane. Na taj način, njihovo obožavanje Biblije postaje sve uzavrelije, i što se više poslednji dani približavaju, to više slepog poverenja imaju u biblijska proročanstva, posebno u ona o poslednjim danima. Sa takvom slepom verom u Bibliju, sa takvim poverenjem u Bibliju, oni nemaju želju da tragaju za delom Svetog Duha. U njihovim predstavama, samo Biblija može doneti delo Svetog Duha; samo u Bibliji mogu da nađu Božje tragove; samo su u Bibliji sakrivene tajne Božjeg dela; samo Biblija – ne druge knjige niti ljudi – može da razjasni sve što je Božje i celokupnost Njegovog dela; Biblija može da donese delo Neba na zemlju; a Biblija može i da započne i da zaključi neko doba. Imajući takve predstave, ljudi nisu skloni da traže delo Svetog Duha. Dakle, bez obzira na to koliko je Biblija bila od pomoći ljudima u prošlosti, ona je postala prepreka najnovijem Božjem delu. Bez Biblije, ljudi mogu da traže Božje tragove na drugim mestima, ali su Njegovi koraci danas ipak sputani Biblijom, a širenje Njegovog najnovijeg dela postalo je dvostruko teže i zahteva mnogo napora. Uzrok tome su poznata poglavlja i izreke iz Biblije, kao i razna biblijska proročanstva. Biblija je postala idol u ljudskim umovima, postala je zagonetka u njihovim mozgovima, te oni naprosto nisu u stanju da poveruju da Bog može da deluje izvan Biblije, oni nisu u stanju da poveruju da ljudi mogu da nađu Boga izvan Biblije, a još manje da mogu da poveruju da Bog može da odstupi od Biblije tokom konačnog dela i da započne iznova. To je ljudima nezamislivo; oni ne mogu u to da poveruju, a ne mogu ni da zamisle. Biblija je postala velika prepreka ljudskom prihvatanju Božjeg novog dela i poteškoća Božjem širenju ovog novog dela. Stoga, ako biblijsku priču ne razumete iz prve ruke, nećete biti u stanju da uspešno širite jevanđelje, niti ćete biti u stanju da svedočite o novom delu. Iako danas ne čitate Bibliju, i dalje ste joj vrlo naklonjeni, što znači da Biblija možda nije u vašim rukama, ali mnoge vaše predstave potiču iz nje. Vi ne razumete poreklo Biblije, niti priču iz prve ruke o prethodne dve etape Božjeg dela. Iako ne čitate često Bibliju, morate da je razumete, morate da steknete tačno poznavanje Biblije, i samo na taj način ćete moći da znate o čemu se radi u šest hiljada godina dugom Božjem planu upravljanja. Koristićete to da pridobijete ljude, da ih navedete da priznaju da je ovaj tok istiniti put, da ih navedete da uvide da je put kojim danas hodite put istine, da njime upravlja Sveti Duh, i da ga nije pokrenuo nijedan čovek.

Nakon što je Bog obavio delo Doba zakona, nastao je Stari zavet, i tada su ljudi počeli da čitaju Bibliju. Kada je Isus došao, obavio je delo Doba blagodati, a Njegovi apostoli su napisali Novi zavet. Tako su nastali Stari i Novi zavet Biblije, pa čak do dan-danas, svi oni koji veruju u Boga čitaju Bibliju. Biblija je istorijska knjiga. Naravno, ona sadrži i neka predskazanja proroka, a takva predskazanja svakako nisu prošlost. Biblija sadrži nekoliko delova – ne postoje samo proročanstva, ili samo delo Jahveovo, niti postoje samo Pavlove poslanice. Ti moraš da znaš koliko delova ima Biblija; Stari zavet sadrži Postanje, Izlazak… a tu su i knjige proročanstava koje su proroci napisali. Na kraju, Stari zavet se završava Knjigom proroka Malahije. Stari zavet beleži delo Doba zakona koje je predvodio Jahve; od Postanja do Knjige proroka Malahije, Stari zavet je sveobuhvatan zapis o čitavom delu Doba zakona. Što znači da Stari zavet beleži sve ono što su doživeli ljudi koje je vodio Jahve tokom Doba zakona. Tokom starozavetnog Doba zakona, veliki broj proroka koje je Jahve uzdigao izricao je proročanstva u Njegovo ime, davali su uputstva raznim plemenima i narodima i prorekli delo koje će Jahve izvršiti. Svi ovi ljudi koji su bili uzdignuti primili su Duh proročanstva od Jahvea: oni su imali vizije Jahvea i mogli su da čuju Njegov glas, tako da ih je On nadahnjivao, a oni su pisali proročanstva. Delo koje su oni obavljali bilo je izraz Jahveovog glasa, izraz Jahveovog proročanstva, a Jahveovo delo u to vreme bilo je da naprosto vodi ljude koristeći Duh; On se nije ovaplotio i ljudi Mu nisu ni nazreli lice. Tako je mnoge proroke uzdigao da obavljaju Njegovo delo i dao im proroštva koja su oni prenosili svakom izraelskom plemenu i bratstvu. Njihov posao bio je da kazuju proročanstva, a neki od njih su zapisali uputstva koja im je Jahve dao da bi ih pokazali drugima. Jahve je uzdigao ove ljude da kazuju proročanstva, da predskazuju delo budućnosti ili delo koje je tek trebalo da se obavi u ono vreme, kako bi ljudi mogli da vide čudesnost i mudrost Jahveovu. Ove knjige proročanstava bile su sasvim drugačije od drugih biblijskih knjiga; to su bile reči koje su izgovorili ili napisali oni kojima je dat Duh proroštva – oni koji su od Jahvea zadobili vizije ili glas. Osim knjiga proročanstava, sve ostalo u Starom zavetu sastoji se od zapisa koje su napravili ljudi nakon što je Jahve završio Svoje delo. Ove knjige ne mogu da zamene predskazanja izgovorena od strane proroka koje je Jahve uzdigao, isto kao što Postanje i Izlazak ne mogu da se porede sa Knjigom proroka Isaije i Knjigom proroka Danila. Proročanstva su izrečena pre nego što je delo obavljeno; druge knjige su, međutim, napisane nakon što je delo završeno, što je bilo u domenu ljudske moći. Proroke onog vremena nadahnuo je Jahve, te su izricali neka proročanstva, izricali su mnoge reči, i predskazali su događaje Doba blagodati, kao i uništenje sveta u poslednjim danima – delo koje je Jahve planirao da uradi. Sve preostale knjige beleže ono što je Jahve učinio u Izraelu. Stoga, kada čitate Bibliju, uglavnom čitate o tome šta je Jahve učinio u Izraelu; biblijski Stari zavet prvenstveno beleži Jahveovo delo predvođenja Izraela, Njegovo korišćenje Mojsija da izvede Izraelce iz Egipta, što ih je oslobodilo faraonovih lanaca i odvelo u pustinju, nakon čega su ušli u Hanan i sve što je usledilo bio je njihov život u Hananu. Osim toga, ostatak čine zapisi o Jahveovom delu širom Izraela. Sve što je zapisano u Starom zavetu jeste Jahveovo delo u Izraelu, to je delo koje je Jahve obavio u zemlji u kojoj je stvorio Adama i Evu. Od kada je Bog zvanično počeo da vodi narod na zemlji posle Noja, sve što je zapisano u Starom zavetu delo je Izraela. A zašto nema zabeleženih dela izvan Izraela? Zato što je zemlja Izraelova kolevka čovečanstva. U početku nije bilo drugih zemalja osim Izraela, pa Jahve nije delao ni na jednom drugom mestu. Na ovaj način, ono što je zapisano u biblijskom Starom zavetu jeste čisto Božje delo u Izraelu u to vreme. Reči koje su izgovorili proroci Isaija, Danilo, Jeremija i Jezekilj… njihove reči predskazuju Njegovo drugo delo na zemlji, oni predskazuju delo Samog Boga Jahvea. Sve je to došlo od Boga, to je bilo delo Svetog Duha i, osim ovih knjiga proroka, sve ostalo je zapis iskustava ljudi o tadašnjem Jahveovom delu.

Delo stvaranja dogodilo se pre nego što je postojalo čovečanstvo, ali Knjiga postanja došla je tek nakon što je nastalo čovečanstvo; to je bila knjiga koju je Mojsije napisao u Doba zakona. Isto to se dešava među vama danas: nakon što se nešto dogodi, vi to zapisujete da biste pokazali ljudima u budućnosti, a ljudima budućnosti, to što si zabeležio samo su stvari koje su se dogodile u prošlim vremenima – one nisu ništa više od prošlosti. Ono što je zapisano u Starom zavetu jeste Jahveovo delo u Izraelu, a ono što je zapisano u Novom zavetu jeste Isusovo delo tokom Doba blagodati; oni beleže delo koje je Bog obavio u dva različita doba. Stari zavet beleži Božje delo tokom Doba zakona, i stoga je Stari zavet istorijska knjiga, dok je Novi zavet proizvod dela Doba blagodati. Kada je novo delo otpočelo, i Novi zavet je zastareo – stoga je Novi zavet takođe istorijska knjiga. Naravno, Novi zavet nije sistematičan kao Stari zavet, niti beleži toliko stvari. Sveukupno mnoštvo reči koje je izgovorio Jahve zapisane su u biblijskom Starom zavetu, dok su samo neke od Isusovih reči zapisane u četiri Jevanđelja. Naravno da je i Isus mnogo toga uradio, ali to nije podrobno zabeleženo. Manje je zabeleženo u Novom zavetu, srazmerno količini posla koji je Isus obavio; količina posla koji je On obavio tokom tri i po godine na zemlji i delo apostola daleko su manji od Jahveovog dela. Stoga Novi zavet sadrži manje knjiga nego Stari.

Koja vrsta knjige je Biblija? Stari zavet je Božje delo za vreme Doba zakona. Stari zavet beleži sva Jahveova dela tokom Doba zakona i Njegovo delo stvaranja. Ceo Stari zavet beleži delo koje je Jahve obavio, i na kraju dovršava izveštaje o Jahveovom delu sa Knjigom proroka Malahije. Stari zavet beleži dva segmenta dela koje je Bog obavio: jedan je delo stvaranja, a drugi je donošenje zakona. Oba su bili Jahveovo delo. Doba zakona predstavlja delo pod imenom Boga Jahvea; to je celokupno delo koje je prevashodno obavljeno pod Jahveovim imenom. Dakle, Stari zavet beleži Jahveovo delo, a Novi zavet beleži Isusovo delo, delo koje je prevashodno izvršeno pod Isusovim imenom. Značaj Isusovog imena i dela koje je On obavio uglavnom su zabeleženi u Novom zavetu. Tokom starozavetnog Doba zakona, Jahve je izgradio hram i oltar u Izraelu, vodio je živote Izraelaca na zemlji, dokazujući da su oni Njegov izabrani narod, prva grupa ljudi koju je izabrao na zemlji i koji su bili po njegovom srcu, prva grupa koju je On lično vodio. Dvanaest plemena Izraelovih bila su Jahveovi prvi izabranici, i tako je On uvek delovao u njima, sve dok se nije završilo Jahveovo delo Doba zakona. Druga etapa dela bilo je delo novozavetnog Doba blagodati, i izvršeno je u jevrejskom narodu, u jednom od dvanaest plemena Izraela. Obim ovog dela bio je manji, zato što je Isus bio Bog koji se ovaplotio. Isus je delao samo unutar teritorije Judeje, i Njegovo delo je potrajalo samo tri i po godine; stoga, ono što je zabeleženo u Novom zavetu ni izbliza ne može da nadmaši srazmere dela zabeleženog u Starom zavetu. Isusovo delo u Doba blagodati prvenstveno je zabeleženo u četiri Jevanđelja. Put kojim su hodali ljudi Doba blagodati bio je put najpovršnijih promena u njihovoj životnoj dispoziciji, od kojih je većina zabeležena u poslanicama. Poslanice pokazuju kako je Sveti Duh delovao u to vreme. (Naravno, bez obzira da li je Pavle bio grđen ili pogođen nesrećom, kroz delo koje je obavljao vodio ga je Sveti Duh, bio je neko koga je Sveti Duh koristio u to vreme; Petra je Sveti Duh takođe koristio, ali on nije obavio toliko dela kao Pavle. Iako je Pavlovo delo onečišćeno ljudskošću, iz poslanica koje je napisao Pavle može se videti kako je Sveti Duh delovao u to vreme. Put kojim je Pavle išao bio je pravi, bio je ispravan i bio je put Svetog Duha.)

Ako želiš da vidiš delo Doba zakona i da vidiš kako su Izraelci sledili Jahveov put, onda moraš da pročitaš Stari zavet; ako želiš da razumeš delo Doba blagodati, onda moraš da pročitaš Novi zavet. Ali kako shvataš delo poslednjih dana? Moraš da prihvatiš vođstvo Boga današnjice i da zakoračiš u delo današnjice, jer ovo je novo delo, i niko ga ranije nije zabeležio u Bibliji. Bog je danas otelotvoren i odredio je druge Svoje izabranike u Kini. Bog deluje u ovim ljudima, On nastavlja sa Svojim delom na zemlji, i nastavlja se na delo Doba blagodati. Današnje delo je put kojim čovek nikada nije išao i put koji niko nikada nije video. To je delo koje nikada ranije nije obavljeno – to je najnovije Božje delo na zemlji. Stoga, delo koje nikada ranije nije obavljeno nije prošlost, jer sada je sada, i tek treba da postane prošlost. Ljudi ne znaju da je Bog obavio veće, novije delo na zemlji, izvan Izraela, da je ono već izašlo izvan okvira Izraela, kao i predskazanja proroka, da je to novo i čudesno delo koje prevazilazi proročanstva, i novije delo izvan Izraela, i delo koje ljudi ne mogu ni da primete ni da zamisle. Kako Biblija može da sadrži konkretne zapise o takvom delu? Ko je mogao unapred da zabeleži svaki delić današnjeg dela, a da ništa ne izostavi? Ko je mogao da zabeleži ovo moćnije, mudrije delo koje prkosi konvencijama u toj memljivoj staroj knjizi? Današnje delo nije prošlost, i budući da je takvo, ako želiš da kreneš novim putem današnjice, onda moraš da se odvojiš od Biblije, moraš ići dalje od knjiga proročanstava ili istorijskih knjiga u Bibliji. Tek tada ćeš moći ispravno da hodaš novim putem i tek tada ćeš moći da zakoračiš u novo carstvo i u novo delo. Moraš da shvatiš zašto se od tebe danas traži da ne čitaš Bibliju, zašto postoji još jedno delo koje je odvojeno od Biblije, zašto Bog ne traži noviju, podrobniju primenu u Bibliji i zašto u stvari postoji moćnije delo izvan Biblije. To je ono što treba da shvatite. Moraš znati razliku između starog i novog dela, i mada ne čitaš Bibliju, moraš biti u stanju da je analiziraš; u suprotnom ćeš i dalje obožavati Bibliju, i biće ti teško da uđeš u novo delo i da prođeš kroz nove promene. Kad postoji uzvišeniji put, zašto proučavati taj niski, zastareli put? Kad postoje novije izjave i novije delo, zašto živeti među starim istorijskim zapisima? Nove izjave mogu da te opskrbe, što dokazuje da je ovo novo delo; stari zapisi ne mogu da te zadovolje, niti da zadovolje tvoje trenutne potrebe, što dokazuje da su oni prošlost, a ne delo koje pripada ovom mestu i ovom trenutku. Najuzvišeniji put je najnovije delo, a sa novim delom, ma koliko negdašnji put bio uzvišen, to je samo prošlost na koju se ljudi osvrću, i ma koliko da je vredna odrednica, to je i dalje stari put. Iako je zapisan u „svetoj knjizi“, stari put je prošlost; iako nema zapisa o njemu u „svetoj knjizi“, novi put pripada ovom mestu i ovom trenutku. Ovaj put može da te spasi, i ovaj put može da te promeni, jer je on delo Svetog Duha.

Vi morate razumeti Bibliju – to je krajnje neophodno delo! Danas ne treba da čitaš Bibliju, jer u njoj nema ničeg novog; ona je sva stara. Biblija je istorijska knjiga, i da si jeo i pio Stari zavet tokom Doba blagodati – da si tokom Doba blagodati sproveo u delo ono što je bilo zahtevano u vreme Starog zaveta – Isus bi te odbacio i osudio; da si Stari zavet primenio na Isusovo delo, bio bi farisej. Ako danas uzmeš Stari i Novi Zavet da iz njih jedeš i piješ i primenjuješ, Bog današnjice će te osuditi; to će značiti da zaostaješ za današnjim delom Svetog Duha! Ako jedeš i piješ Stari i Novi zavet, onda si izvan toka Svetog Duha! U Isusovo vreme, Isus je vodio Jevreje i sve Svoje druge sledbenike shodno tadašnjem delovanju Svetog Duha u Njemu. On nije uzeo Bibliju kao osnovu za ono što je činio, već je govorio u skladu sa Svojim delom; nije obraćao pažnju na ono što Biblija kaže, niti je u Bibliji tražio put kojim će voditi svoje sledbenike. Od kada je počeo da dela, širio je put pokajanja – reči o kojoj nije bilo apsolutno nikakvog pomena u proročanstvima Starog zaveta. Ne samo da nije postupao u skladu s Biblijom, već je išao novim putem i činio nova dela. Nikada nije spominjao Bibliju kada je propovedao. Tokom Doba zakona, niko nikada nije bio u stanju da obavi Njegova čudesna isceljenja bolesnih, niti da izgoni demone. Tako je bilo i sa Njegovim delom, Njegovim učenjima, autoritetom i snagom Njegovih reči koji su bili iznad svakog čoveka u Dobu zakona. Isus je naprosto obavljao svoje novije delo i, mada su Ga mnogi osuđivali koristeći Bibliju – i čak koristeći Stari zavet da Ga razapnu – Njegovo delo je nadmašilo Stari zavet; ako nije bilo tako, zašto su Ga ljudi prikovali na krst? Nije li to zato što u Starom zavetu nije zapisano ništa o Njegovom učenju, i o Njegovoj sposobnosti da isceli bolesne i izgoni demone? Njegov posao bio je da ide novim putem, a ne da se namerno upusti u borbu protiv Biblije, niti da se namerno ogluši o Stari zavet. On je naprosto došao da izvrši Svoje delo, da donese novo delo onima koji su žudeli za Njim i tražili Ga. On nije došao da tumači Stari zavet, niti da podrži delo zaveta. Njegovo delo nije služilo nastavku razvoja Doba zakona, jer se Njegovo delo nije obaziralo na to da li ima Bibliju za osnovu; Isus je jednostavno došao da obavi delo koje treba da obavi. Dakle, On nije tumačio proročanstva Starog zaveta, niti je delovao po rečima starozavetnog Doba zakona. Zanemarivao je tvrdnje iz Starog zaveta, nije Ga zanimalo da li se slaže sa Njegovim delom ili ne, i nije Ga brinulo šta drugi znaju o Njegovom delu, niti kako Ga osuđuju. On je naprosto nastavio da obavlja delo koje treba da obavlja, iako su mnogi ljudi koristili predskazivanje proroka Starog zaveta da Ga osude. Ljudima se činilo da Njegovo delo nema osnova, i bilo je mnogo toga što je bilo u suprotnosti sa zapisima Starog zaveta. Zar to nije ljudska greška? Da li doktrina treba da se primeni na delo Božje? I mora li Bog da dela prema predskazanju proroka? Na kraju krajeva, ko je veći: Bog ili Biblija? Zašto Bog mora da postupa shodno Bibliji? Da li je moguće da Bog nema pravo da prevaziđe Bibliju? Zar Bog ne može da napusti Bibliju i da čini druge stvari? Zašto Isus i Njegovi učenici nisu zadržali Šabat? Ako je trebalo da sprovodi delo u svetlosti Šabata i shodno zapovestima Starog zaveta, zašto Isus nije zadržao Šabat nakon što je došao, već je oprao noge, pokrio glavu, lomio hleb i pio vino? Nije li sve to odsutno iz zapovesti Starog zaveta? Ako je Isus poštovao Stari zavet, zašto je raskinuo sa ovim doktrinama? Trebalo bi da znaš šta je bilo prvo, Bog ili Biblija! Pošto je Gospod Šabata, zar ne bi On mogao da bude i Gospod Biblije?

Posao koji je Isus obavio u vreme Novog zaveta započeo je novo delo: On nije delao u skladu s delom Starog zaveta, niti je primenio reči koje je izgovorio starozavetni Jahve. On je obavljao Svoje delo, i obavljao je novije delo, i delo koje je bilo više od zakona. Stoga je rekao: „Nemojte misliti da sam došao da ukinem Zakon ili Proroke. Nisam došao da ukinem, nego da ispunim.“ Dakle, u skladu sa onim što je postigao, mnogo doktrina je prekinuto. Na Šabat, kada je vodio učenike kroz polja žita, oni su brali i jeli zrna žita; On se nije držao Šabata i rekao je: „Sin Čovečiji je Gospodar subote.“ U to vreme, shodno pravilima Izraelovih sinova, ko god se ne bi držao Šabata, bio bi kamenovan do smrti. Isus, međutim, nije ulazio u hram, niti se držao Šabata, a Jahve nije obavljao Njegovo delo u vreme Starog zaveta. Tako je Isusovo delo prevazišlo zakon Starog zaveta, bilo je uzvišenije od njega i nije bilo u skladu sa njim. Tokom Doba blagodati, Isus nije delao po zakonu Starog zaveta, već je bio raskrstio sa tim doktrinama. Ali Izraelci su se čvrsto držali Biblije i osudili su Isusa – zar to nije poricalo Isusovo delo? Danas se religiozni svet takođe žestoko drži Biblije, a neki ljudi kažu: „Biblija je sveta knjiga i mora se čitati.“ Neki ljudi kažu: „Božja dela moraju se podržavati zauvek, Stari zavet je Božji zavet sa Izraelcima i ne može se ukinuti, a Šabat se uvek mora poštovati!“ Zar nisu smešni? Zašto Isus nije poštovao Šabat? Da li je grešio? Ko može u potpunosti da razume takve stvari? Bez obzira na to kako ljudi čitaju Bibliju, biće im nemoguće da spoznaju Božje delo koristeći svoju moć razumevanja. Ne samo da neće steći čisto znanje o Bogu, već će njihove predstave postati sve očiglednije, tako da će početi da se suprotstavljaju Bogu. Da nije Božjeg ovaploćenja danas, ljudi bi se uništili sopstvenim predstavama i umrli bi u Božjoj grdnji.

Prethodno: Vizija Božjeg dela (3)

Sledeće: O Bibliji (2)

Bog može naše patnje da pretvori u blagoslove. Ako verujete u to, da li biste želeli da se pridružite našoj grupi da naučite Božje reči i tako primite Njegove blagoslove?

Podešavanja

  • Tekst
  • Teme

Jednobojno

Teme

Fontovi

Veličina fonta

Prored

Prored

Širina stranice

Sadržaj

Traži

  • Pretražite ovaj tekst
  • Pretražite ovu knjigu

Povežite se sa nama preko Mesindžera