O Bibliji (4)

Mnogi ljudi veruju da je razumevanje i sposobnost tumačenja Biblije isto što i pronalaženje istinitog puta – ali, jesu li stvari zaista tako jednostavne? Niko ne zna stvarnost Biblije: da ona nije ništa drugo do istorijski zapis Božjeg dela i svedočanstvo prethodne dve etape Božjeg dela, i da ti ne nudi nikakvo razumevanje ciljeva Božjeg dela. Svako ko je čitao Bibliju zna da ona opisuje dve etape Božjeg dela tokom Doba zakona i Doba blagodati. Stari zavet beleži istoriju Izraela i Jahveovo delo od vremena stvaranja do kraja Doba zakona. Novi zavet beleži Isusovo delo na zemlji, koje je opisano u četiri jevanđelja, kao i Pavlovo delo – zar to nisu istorijski zapisi? Podsećanje na stvari iz prošlosti čini da one danas pripadaju istoriji, i bez obzira na to koliko istinite ili stvarne one bile, one i dalje pripadaju istoriji – a istorija ne može da govori o sadašnjosti, jer Bog se ne osvrće na istoriju! Dakle, ako ti samo razumeš Bibliju, a ne razumeš ništa od dela koje Bog namerava da obavi danas, i ako veruješ u Boga, ali ne tragaš za delom Svetog Duha, onda ne razumeš šta znači tražiti Boga. Ako čitaš Bibliju da bi proučavao istoriju Izraela, da bi istražio istoriju Božjeg stvaranja celog neba i zemlje, onda ti ne veruješ u Boga. Ali danas, pošto veruješ u Boga, i tragaš za životom, pošto tragaš za bogopoznanjem a ne tragaš za mrtvim rečima i doktrinama ili da razumeš istoriju, moraš da tražiš današnju Božju volju, i moraš da tražiš pravac dela Svetog Duha. Da si arheolog, mogao bi da čitaš Bibliju – ali ti to nisi, ti si jedan od onih koji veruju u Boga, i najbolje ti je da tražiš današnju Božju volju. Čitajući Bibliju, u najboljem slučaju ćeš razumeti malo istorije Izraela, naučićeš o životima Avrama, Davida i Mojsija, saznaćeš kako su se bojali Jahvea, kako je Jahve spaljivao one koji su Mu se protivili i kako se obraćao ljudima tog doba. Saznaćeš samo o Božjem delu u prošlosti. Zapisi iz Biblije izveštavaju o tome kako su se rani ljudi Izraela plašili Boga i živeli pod Jahveovim vođstvom. Pošto su Izraelci bili Božji izabrani narod, u Starom zavetu možeš da vidiš svu odanost naroda Izraela Jahveu, kako je On zbrinuo i blagoslovio sve one koji su Ga slušali; možeš da saznaš da je Bog, kada je delovao u Izraelu, bio pun milosti i ljubavi, kao i da je posedovao proždirući plamen, i da su se svi Izraelci, od najsiromašnijih do najmoćnijih, bojali Jahvea, i tako je Bog blagoslovio čitavu zemlju. Takva je istorija Izraela zapisana u Starom zavetu.

Biblija je istorijski zapis Božjeg dela u Izraelu i opisuje mnoga predskazanja starih proroka, kao i neke Jahveove izjave u Njegovom delu u to vreme. Stoga svi smatraju ovu knjigu svetom (jer je Bog svet i velik). Naravno, sve je to produkt njihovog srca koje se boji Jahvea i njihovog srca koje obožava Boga. Ljudi se na taj način odnose prema ovoj knjizi samo zato što se Božje kreacije tako plaše i obožavaju svog Stvoritelja, a ima čak i onih koji ovu knjigu nazivaju nebeskom knjigom. U stvari, to je samo ljudski zapis. Jahve joj nije lično dao ime, niti je Jahve lično upravljao njenim stvaranjem. Drugim rečima, autor ove knjige nije Bog, već ljudi. „Sveto pismo“ je samo naslov pun poštovanja koji joj je dao čovek. O ovom nazivu nisu odlučivali Jahve i Isus nakon što su zajedno raspravili o tome; on nije ništa drugo do ljudska zamisao. Jer ovu knjigu nije napisao Jahve, a još manje Isus. To su najpre priče koje su ispričali mnogi stari proroci, apostoli i vidovnjaci, koje su kasnije generacije okupile u knjigu drevnih spisa, koja se ljudima čini posebno svetom, knjigu za koju veruju da sadrži mnoge nedokučive i duboke tajne koje čekaju da ih buduće generacije odgonetnu. Tim pre su ljudi još skloniji da veruju da je ova knjiga nebeska knjiga. Uz dodatak četiri jevanđelja i Otkrivenje Jovanovo, stav ljudi prema njoj posebno se razlikuje od onog prema bilo kojoj drugoj knjizi, i stoga se niko ne usuđuje da analizira ovu „nebesku knjigu“ jer je previše „sveta“.

Zašto, čim pročitaju Bibliju, ljudi uspevaju da pronađu prikladan put primene? Zašto uspevaju da zadobiju mnogo toga što im je bilo nerazumljivo? Danas razmatram Bibliju na ovaj način i to ne znači da je mrzim ili da poričem vrednost koju ona ima kao pisani izvor. Objašnjavam ti i razjašnjavam sadržanu vrednost i poreklo Biblije kako ne bi i dalje tavorio u mraku. Jer ljudi imaju raznorazna viđenja Biblije i većina njih je pogrešna; čitanje Biblije na ovaj način ne samo da ih sprečava da steknu ono što bi trebalo, već, što je još važnije, ometa delo koje Ja nameravam da obavim. To strahovito prekida delo budućnosti i donosi samo mane, ne i prednosti. Dakle, ono čemu te Ja učim jeste naprosto suština i unutrašnja priča Biblije. Ne tražim od tebe da ne čitaš Bibliju, niti da ideš okolo i izjavljuješ da je bezvredna, već samo da imaš ispravno znanje i mišljenje o Bibliji. Nemoj biti previše jednostran! Iako je Biblija istorijska knjiga koju su napisali ljudi, ona takođe opisuje mnoge principe po kojima su drevni sveci i proroci služili Bogu, kao i iskustva naslednika apostola u služenju Bogu – sve što su ti ljudi zaista videli i znali i što za ljude ovog doba može poslužiti kao smernica u traganju za istinitim putem. Stoga, čitajući Bibliju, ljudi takođe mogu da steknu mnogo puteva života koji se ne mogu naći u drugim knjigama. Ovi putevi su putevi života dela Svetog Duha koje su proroci i apostoli iskusili u prošlim vremenima, i mnoge od tih reči su dragocene i mogu pružiti ono što je ljudima potrebno. Zato svi vole da čitaju Bibliju. Pošto je toliko toga skriveno u Bibliji, ljudi je vide drugačije nego spise velikih duhovnih ličnosti. Biblija je zapis i zbirka iskustava i znanja ljudi koji su služili Jahveu i Isusu u starom i novom dobu, pa su kasnije generacije uspele da iz nje steknu značajno prosvećenje, prosvetljenje i puteve za primenu. Razlog zašto je Biblija uzvišenija od spisa bilo koje velike duhovne ličnosti jeste taj što svi njihovi spisi proističu iz Biblije, sva njihova iskustva potiču iz Biblije, i svi oni tumače Bibliju. Tako da, iako ljudi mogu da budu opskrbljeni iz knjiga neke velike duhovne ličnosti, oni i dalje obožavaju Bibliju, i zato im se ona čini tako uzvišenom i dubokom! Iako Biblija objedinjuje neke od knjiga koje pružaju reči života, kao što su Pavlove i Petrove poslanice, i mada se ljudi mogu opskrbiti i pronaći pomoć u ovim knjigama, one su i dalje zastarele, i dalje pripadaju starini, i bez obzira koliko su dobre, pogodne su samo za jedno razdoblje i nisu večne. Jer se Božje delo stalno razvija, i ne može se naprosto zaustaviti u vremenu Pavla i Petra, ili zauvek ostati u Dobu blagodati u kojem je Isus bio razapet. Dakle, ove knjige pogodne su samo za Doba blagodati, a ne za Doba carstva poslednjih dana. One mogu da opskrbe samo vernike Doba blagodati, ne i svece Doba carstva, i bez obzira koliko su dobre, one su ipak zastarele. Isto je i sa Jahveovim delom stvaranja ili Njegovim delom u Izraelu: bez obzira na to koliko je ovo delo bilo veliko, ono će i dalje biti zastarelo i doći će vreme kada će i ono proći. S Božjim delom je isto: veliko je, ali će doći vreme kada će se završiti; ne može zauvek ostati u delu stvaranja, niti u delu raspeća. Bez obzira koliko je uverljivo delo raspeća, bez obzira koliko je ono bilo delotvorno u poražavanju Sotone, delo je, na kraju krajeva, i dalje delo, a doba su, na kraju krajeva, i dalje doba; delo ne može uvek ostati na istom temelju, niti doba mogu zauvek ostati nepromenjena, jer je postojalo stvaranje i moraju postojati poslednji dani. To je neizbežno! Stoga su danas reči života u Novom zavetu – poslanice apostola i četiri jevanđelja – postale istorijske knjige, postale su stari almanasi, a kako stari almanasi mogu da povedu ljude u novo doba? Bez obzira na to koliko su ovi almanasi u stanju da opskrbe ljude životom, bez obzira na to koliko su u stanju da dovedu ljude do krsta, nisu li oni zastareli? Zar nisu lišeni vrednosti? Zato kažem da ne treba slepo da veruješ u ove almanahe. Oni su prestari, ne mogu te uvesti u novo delo, i mogu te samo opteretiti. Ne samo da te ne mogu uvesti u novo delo i omogućiti ti nov ulazak, već te vode u stare verske crkve – a ako je to slučaj, zar ne bi tako nazadovao u svom verovanju u Boga?

Ono što Biblija opisuje jeste Božje delo u Izraelu, uključujući i ono što je učinio izabrani narod Izraela. Uprkos činjenici da je došlo do određenog odabira delova koje treba uvrstiti ili izostaviti, Sveti Duh, iako se nije slagao, nikoga nije okrivio. Biblija je čista istorija Izraela, koja je takođe istorija Božjeg dela. Ljudi, pitanja i stvari koji su u njoj zabeleženi bili su stvarni, i ništa s njima u vezi nije imalo simbolično značenje – osim, naravno, proročanstava Isaije, Danila i drugih proroka, ili Jovanovog Otkrivenja. Rani ljudi Izraela bili su dobro obrazovani i kulturni, a njihovo drevno znanje i kultura bili su prilično napredni, tako da je ono što su napisali bilo na višem nivou od onoga što ljudi danas pišu. Zato ne treba da čudi to što su umeli da napišu ovakve knjige, jer je Jahve učinio mnogo među njima i oni su mnogo toga videli. David je video Jahveove postupke sopstvenim očima, lično ih je doživeo i video je mnoge znakove i čudesna dela, i napisao je sve one psalme u slavu Jahveovog dela. Uspeli su da napišu te knjige pod određenim okolnostima, a ne zato što su bili izuzetno nadareni. Hvalili su Jahvea zato što su Ga videli. Ako vi niste videli ni delić Jahvea i niste svesni Njegovog postojanja, kako biste mogli da Ga hvalite? Ako niste videli Jahvea, onda nećete znati da Ga hvalite, niti da Ga obožavate, a još manje ćete moći da pišete pesme u kojima Ga veličate, pa čak i ako biste bili zamoljeni da izmislite neke Jahveove postupke, vi to ne biste uspeli. To što danas možete da hvalite Boga i volite Boga jeste i zato što ste Ga videli, a iskusili ste i Njegovo delo – te ako vam se kov poboljša, zar nećete i vi biti u stanju da pišete pesme u kojima hvalite Boga kao David?

Razumeti Bibliju, razumeti istoriju, ali ne razumeti šta Sveti Duh radi danas – to je pogrešno! Uspešno si proučio istoriju, obavio si sjajan posao, ali ne razumeš ništa o delu koje Sveti Duh danas obavlja. Zar to nije suludo? Drugi ljudi te pitaju: „Šta Bog radi danas? U šta treba da zakoračiš danas? Kako napreduje tvoje traganje za životom? Da li razumeš Božju volju?“ Nećeš imati odgovor na njihova pitanja – šta onda znaš? Reći ćeš: „Samo sam svestan da moram da okrenem leđa telu i da upoznam sebe.“ A ako zatim pitaju: „Čega si još svestan?“ reći ćeš da umeš da se pokoravaš svim Božjim promislima, i da pomalo razumeš istoriju Biblije, i to je sve. Da li je to sve što si zadobio verujući u Boga svih ovih godina? Ako je to sve što razumeš, onda ti mnogo toga nedostaje. Dakle, vaš trenutni rast je krajnje nedovoljan da dostigne ono što tražim od vas, a istine koje razumete previše su oskudne, zajedno sa vašom moći razlučivanja – što znači da je vaša vera isuviše površna! Morate biti opremljeni sa više istina, treba vam više znanja, morate videti više, i tek tada ćete moći da širite jevanđelje, jer to je ono što treba da postignete!

Prethodno: O Bibliji (3)

Sledeće: Primena (1)

Bog može naše patnje da pretvori u blagoslove. Ako verujete u to, da li biste želeli da se pridružite našoj grupi da naučite Božje reči i tako primite Njegove blagoslove?

Podešavanja

  • Tekst
  • Teme

Jednobojno

Teme

Fontovi

Veličina fonta

Prored

Prored

Širina stranice

Sadržaj

Traži

  • Pretražite ovaj tekst
  • Pretražite ovu knjigu

Povežite se sa nama preko Mesindžera