Poglavlje 22
Nije lako verovati u Boga. Vi sledite smeteno, jedete sve i mislite da je to tako slasno, tako ukusno! Neki od vas tome čak i aplaudiraju – nemate sposobnost raspoznavanja u svom duhu. Ovo je iskustvo koje vredi ozbiljno preispitati. U poslednjim danima pojavljuju se svakakvi duhovi da odigraju svoje uloge, otvoreno se suprotstavljajući napretku Božje dece i učestvujući u sabotiranju izgradnje crkve. Ako ovo olako shvatite i date Sotoni priliku da deluje, crkva će zapasti u potpuni nered, ljudi će paničiti i neće imati izlaza, a u težim slučajevima vizije ljudi će nestati. Tako će to što sam godinama ulagao celo Svoje srce biti uzaludno.
Vreme kada crkva treba da se izgradi ujedno je i vreme kada Sotona dostiže vrhunac svog besnila. Sotona najčešće koristi pojedine ljude da bi izazvao ometanja i prekidanja, a upravo oni koji ne poznaju duhove i novi vernici mogu najlakše da odigraju ulogu Sotone. Pošto ljudi ne razumeju delo Svetog Duha, oni često postupaju proizvoljno, potpuno u skladu sa sopstvenim sklonostima, sopstvenim načinima rada i sopstvenim predstavama. Drži jezik za zubima – to je radi tvoje sopstvene zaštite. Pravilno se pokoravaj i budi poslušan. Crkva se razlikuje od društva. Ne možeš govoriti samo zato što voliš da govoriš; ne možeš kazati šta god ti padne na pamet. To ovde ne prolazi, jer ovo je Božja kuća. Bog ne prihvata ljudske načine rada. Moraš postupati sledeći Duha; moraš proživljavati Božje reči, i tek tada će ti se drugi diviti. Moraš se osloniti na Boga kako bi najpre rešio poteškoće u sebi i oslobodio se svoje izopačene naravi. Moraš postati sposoban da istinski razumeš sopstveno stanje i da znaš kako treba da postupaš, i da više razgovaraš u zajedništvu o svemu što ne razumeš. Nedopustivo je da čovek ne poznaje sebe. Najpre izleči sopstvenu bolest, te, češće jedući i pijući Moje reči i promišljajući o njima, živi svoj život i postupaj na osnovu Mojih reči; bilo da si kod kuće ili negde drugde, treba da dozvoliš Bogu da vlada u tebi. Ako odbaciš telo i prirodnost i uvek dopustiš Božjim rečima da vladaju u tebi, nećeš morati da brineš da se tvoj život neće promeniti; s vremenom, osetićeš da se tvoja narav u velikoj meri promenila. Ranije si ili žudeo za isticanjem i nikome ne bi popustio, ili si imao ambicije, bio samopravedan i gord. Postepeno ćeš odbaciti ove stvari. Ako želiš da ih odbaciš istog trenutka, to nije moguće! To je zato što tvoje staro ja neće dozvoliti drugima da ga dotaknu, toliko su mu duboki koreni. Dakle, moraš uložiti subjektivni napor, aktivno se pokoriti delu Svetog Duha, upotrebiti svoju volju za saradnju s Bogom i biti voljan da Moje reči sprovodiš u delo. Ako počiniš greh, Bog će te disciplinovati. Kada se vratiš i shvatiš, tada će u tebi odjednom sve biti dobro. Ako govoriš nepromišljeno, odmah ćeš biti disciplinovan u sebi. Kada vidiš da Bog nije zadovoljan takvim stvarima, odmah prestani, i imaćeš mir u sebi. Ima nekih novih vernika koji ne razumeju šta su životni osećaji niti kako da žive unutar tih osećaja. Ponekad se pitaš, iako ništa nisi rekao, zašto nemaš mir u sebi. U takvim trenucima, tvoje misli i ideje su pogrešne. Ponekad imaš sopstvene izbore, predstave i mišljenja; ponekad smatraš druge nižim od sebe; ponekad praviš sitne računice, a ne moliš se niti se preispituješ. Zato nemaš mir u sebi. Možda znaš u čemu je problem, zato odmah prizovi Božje ime u svom srcu, približi se Bogu, i oporavićeš se. Kada tvoje srce postane sve više uznemireno i lišeno mira, nipošto ne smeš pomisliti da Bog traži od tebe da govoriš! Naročito novi vernici treba pravilno da se pokore Bogu u ovome. Osećaji koje Bog daje ljudima iznutra jesu mir, radost, jasnoća i postojanost. Često ima onih koji ovo ne razumeju, pa postupaju lakomisleno i samovoljno – sve su to prekidanja; dobro obrati pažnju na to. Ako si sklon ovom problemu, prvo bi trebalo da uzmeš malo „preventivnog leka”; u suprotnom, izazvaćeš prekidanja i Bog će te udariti. Ne budi samopravedan; usvajaj jače strane drugih kako bi nadoknadio sopstvene nedostatke, posmatraj kako drugi žive po Božjim rečima i vidi da li su njihov život, postupci i govor vredni oponašanja. Ako sve ostale smatraš nižim od sebe, samopravedan si, ohol i ne izgrađuješ druge. Sada je od vitalnog značaja usredsrediti se na život, više jesti i piti Moje reči, doživljavati Moje reči, spoznavati Moje reči i učiniti da Moje reči zaista postanu tvoj život – to je najvažnije. Ako neko ne može živeti po Božjim rečima, može li njegov život sazreti? Ne, ne može! Moraš u svakom trenutku živeti po Mojim rečima i imati Moje reči kao kriterijum vladanja u svom životu, kako bi osetio da je ovakvo postupanje Bogu ugodno, a onakvo Bogu mrsko; tako ćeš polako krenuti pravim putem. Moraš razumeti šta dolazi od Boga, a šta od Sotone. Ono što dolazi od Boga daje ti sve veću jasnoću o vizijama, sve te više približava Bogu, omogućava ti da deliš iskrenu ljubav sa svojom braćom i sestrama, osposobljava te da vodiš računa o Božjem bremenu, ne dopušta da tvoje bogoljubivo srce oslabi i otvara ti put kojim ćeš koračati. Ono što dolazi od Sotone čini da tvoje vizije nestanu i da izgubiš sve što si ranije imao. Otuđuješ se od Boga, nemaš ljubavi prema svojoj braći i sestrama i srce ti je ispunjeno mržnjom. Nemaš izlaza, više ne želiš da živiš crkvenim životom, a tvog bogoljubivog srca više nema. To je Sotonino delo, a ujedno je i posledica delovanja zlih duhova.
Sada je ključni trenutak. Morate dobro držati svoju poslednju stražu, očuvati oštrinu svojih duhovnih očiju kako biste mogli da razlikujete dobro od zla, i uložiti sav svoj trud u izgradnju crkve. Odstranite Sotonine sluge, religijska prekidanja i delovanje zlih duhova, i pročistite crkvu, kako bi se Moja volja neometano sprovodila i kako biste se, u izuzetno kratkom vremenu pre nesreća, zaista što brže upotpunili i bili uvedeni u slavu.