Poglavlje 112

Da „reči i stvarnost idu ruku pod ruku“ deo je Moje pravedne naravi. Svima ću omogućiti da u tim rečima vide Moju narav u celini. Ljudi misle da je to nemoguće postići, ali za Mene je to lako i prijatno i ne zahteva nikakav napor. Čim Moje reči izađu iz Mojih usta nastane činjenica koju svi mogu da vide. To je Moja narav. Jednom kada pomenem neke stvari, one će se i ostvariti. U protivnom ne bih se oglašavao. U ljudskim predstavama, reč „spasenje“ odnosi se na sve ljude, ali to se ne poklapa sa Mojom namerom. U prošlosti sam govorio: „Uvek spasavam one koji su neuki i koji revnosno traže.“ U ovom slučaju, reč „spasiti“ odnosila se na one koji vrše službu za Mene i značila je da bih se prema tim uslužiteljima ophodio na poseban način. Drugim rečima, umanjio bih kaznu za te ljude. Međutim, oni uslužitelji koji su pokvareni i lažljivi našli bi se među predmetima za uništenje, odnosno, strogo bi ih kaznio. (Iako su među predmetima za uništenje, umnogome se razlikuju od onih koji će biti uništeni; dobiće večnu strogu kaznu i kazna za njih biće kazna đavola i Sotone. Na to su se ujedno odnosile i Moje reči da su ti ljudi potomci velike crvene aždaje.) Ali Ja ne koristim takve reči za Moje prvorođene sinove. Za njih kažem da ću povratiti Moje prvorođene sinove i da će se ponovo vratiti na Sionsku goru. Prema tome, uvek sam govorio da su Moji prvorođeni sinovi oni koje sam predodredio i izabrao. Moji prvorođeni sinovi su prvobitno pripadali Meni i potekli su od Mene, i zato moraju da se vrate ovde Meni. Ako se uporede sinovi i narod sa prvorođenim sinovima, razlika je kao između neba i zemlje: iako su sinovi i narod mnogo bolji od uslužitelja, nikako nisu oni koji Mi pripadaju. Takođe se može reći da su sinovi i narod uz to izabrani među ljudskim rodom. Stoga sam uvek svoju energiju usredsređivao na prvorođene sinove kojim ću onda dozvoliti da upotpune te sinove i narod. To su budući koraci u Mom delovanju. Sada nema svrhe da vam govorim, pa sam to retko pominjao sinovima i narodu, već sam samo prvorođenim sinovima iznova i iznova ponavljao ta pitanja. To je način na koji govorim i delam. Niko to ne može da promeni i samo Ja imam poslednju reč o svemu.

Svakog dana se branim od vaših predstava i iz dana u dan proučavam svakog od vas. Kada se obratim u određenoj meri, vi se vratite na staro i ponovo odvajate Moju ljudskost od Mog božanstva. U ovom trenutku, došlo je vreme da Moji ljudi budu otkriveni: ljudi misle da Ja još uvek živim ovaploćen i da uopšte nisam Sȃm Bog, da sam još uvek čovek i da je Bog još uvek Bog i da Bog nema nikakve veze sa ličnošću kakva sam Ja. Kako je čovečanstvo iskvareno! U prošlosti sam izgovorio toliko reči, ali vi se prema njima odavno odnosite kao da ne postoje i to Me ispunjava mržnjom prema vama koja Mi je utisnuta u kosti! Zbog toga Mi se stvarno gadite! Ko se usuđuje da Me tek tako vređa, Mene celovitog Samog Boga, koji poseduje i ljudskost i potpuno božanstvo? Ko se usuđuje da Mi se u mislima protivi? Pošto nastupe Moje katastrofalne nesreće, kazniću ih jednog po jednog, nikog neću poštedeti, već ću ih sve strogo kazniti. Moj Duh dela lično. To ne znači da Ja nisam Sȃm Bog; naprotiv, to utoliko više znači da sam Ja svemogući Bog lično. Ljudi Me ne poznaju, svi Mi se opiru i ne uviđaju Moju svemoć u Mojim rečima, već u Mojim rečima pokušavaju da nađu nešto što bi iskoristili protiv Mene i da Mi nađu zamerku. Kada se jednog dana budem pojavio sa Svojim prvorođenim sinovima na Sionskoj gori, krenuću da se obračunavam sa tim bednim stvorenjima. U ovom periodu prvenstveno se Ja bavim ovim delom. Kada se budem obratio do izvesne mere, veliki broj uslužitelja će se povući i Moji prvorođeni sinovi takođe će doživeti razne nedaće. Sa napredovanjem ta dva koraka dela, jedna faza Mog dela će se završiti. Istovremeno, povešću Svoje prvorođene sinove natrag na Sionsku goru. To su koraci Mog dela.

Moji prvorođeni sinovi su nužni deo Mog carstva, iz čega se može videti da je Moja ličnost zapravo carstvo – rođenje Mog carstva sledi iz rođenja Mojih prvorođenih sinova. Drugim rečima, Moje carstvo postoji još od vremena stvaranja sveta i pridobiti Moje prvorođene sinove (odnosno povratiti Moje prvorođene sinove) znači obnoviti Moje carstvo. Iz toga možete da vidite da su prvorođeni sinovi od posebnog značaja. Tek od postanka Mojih prvorođenih sinova stvoriće se Moje carstvo, nastaće stvarnost vladavine moći, niknuće novi život i staro doba moći će da se u potpunosti završi. To je neizbežan trend. Zbog takvog položaja prvorođenih sinova, oni simbolizuju uništenje sveta, propast Sotone, otkrivanje pravog lica uslužitelja i činjenicu da velika crvena aždaja neće imati potomaka i da će se spustiti u ognjeno i sumporno jezero. Samim tim se, oni koji vrše vlast i svi oni koji su potomci velike crvene aždaje, iznova i iznova bave remećenjem, otporom i uništenjem. U međuvremenu, ja iznova i iznova uzdižem Svoje prvorođene sinove, svedočim za njih i otkrivam ih. Jer samo oni koji su od Mene ispunjavaju uslov da Mi svedoče; samo oni mogu da Me prožive i samo oni su postojani da se bore u bitkama i za Mene izvojuju veličanstvenu pobedu. Oni koji su razdvojeni od Mene su tek malo gline u Mojoj ruci, stvorena bića, svako od njih. Oni koji su sinovi i narod su ništa drugo do oni bolji izabrani među stvorenim bićima, ali Mi ne pripadaju. Postoji, dakle, ogromna razlika između prvorođenih sinova i sinova. Sinovi se uopšte ne mogu porediti sa prvorođenim sinovima, jer njima prvorođeni sinovi dominiraju i vladaju. To mora da vam bude kristalno jasno! Svaka reč koju sam izgovorio je tačna i nikako nije neistinita. Sve je to deo izražavanja Moje ličnosti i to je Moja izjava.

Rekao sam da ne izgovaram prazne reči i da ne pravim greške; to je dovoljno da se pokaže Moje veličanstvo. Ipak, ljudi nisu u stanju da razluče dobro od lošeg i potpuno se uvere tek kada ih zadesi Moja grdnja; u protivnom ostaju buntovni i tvrdoglavi. Zato koristim grdnju da vratim čovečanstvu milo za drago. U ljudskim predstavama, ako postoji samo Sȃm Bog, zašto onda ima toliko prvorođenih sinova koji od Mene potiču? Mogao bih to da kažem na sledeći način: o sopstvenim poslovima govorim na koji god način želim. Šta čovek može Meni da uradi? Mogao bih to i ovako da kažem: iako prvorođeni sinovi i Ja nismo istog lika, istog smo Duha, tako da svi oni sa Mnom mogu da budu jednog uma dok sarađujemo. Nismo jednog lika zato da bi svi ljudi mogli kristalno jasno da vide svaki deo Moje ličnosti. Zbog toga dozvoljavam Mojim prvorođenim sinovima da vrše vlast zajedno sa Mnom nad svim nacijama i svim narodima. To je završna napomena Mojih upravnih odluka (ta „završna napomena“ koju pominjem znači da je Moj glas blag i da sam počeo da se obraćam sinovima i narodu). Većina gaji sumnje prema tom aspektu, ali nema potrebe da toliko sumnjaju. Razobličiću predstave svih ljudi jednu po jednu, kako bi se postideli i kako ne bi mogli nigde da se sakriju. Putujem širom vaseljene do kraja sveta i posmatram celo lice vaseljene. Proučavam sve vrste ljudi i niko ne može da pobegne od Moje ruke. Učestvujem u svim vrstama stvari i ne postoji ništa što ne mogu lično da rešim. Ko se usuđuje da porekne Moju svemoć? Ko se usuđuje da ne bude potpuno uveren u Mene? Ko se usuđuje da se potpuno ne prostre preda Mnom? Celo nebo će se promeniti zbog Mojih prvorođenih sinova i štaviše, cela zemlja će se silovito tresti zbog Mene i Mojih prvorođenih sinova. Svi ljudi će kleknuti pred Mojom ličnošću i sve stvari će se sigurno naći pod kontrolom Mojih ruku, bez ijedne greške. Svi moraju da budu potpuno ubeđeni i svaki bogovetni predmet doći će u Moju kuću i vršiti službu za Mene. To je poslednji deo Mojih upravih odluka. Od sada pa nadalje, svi raznorazni članovi Mojih upravnih odluka, koji ciljaju različite ljude, počeće da daju rezultate (jer su Moje upravne odluke potpuno obelodanjene i sve je uređeno kako treba za sve vrste ljudi i svaku stvar. Svi ljudi biće na svom odgovarajućem mestu i svačije pravo lice će biti razobličeno zbog mojih upravnih odluka). To će biti dolazak pravih, stvarnih upravnih odluka.

Sada, u skladu sa koracima Mog dela, govorim ono što želim da govorim i svi moraju da ozbiljno shvate Moje reči. Tokom istorije, svaki svetac je govorio o „Novom Jerusalimu“ i svi to znaju, ali niko ne razume pravo značenje tog izraza. Pošto je današnje delo uznapredovalo do ove faze, otkriću vam pravo značenje tog izraza da biste ga razumeli. Postoji, međutim, jedno ograničenje Mog otkrivanja – ma kako ja to objasnio i ma koliko jasno govorio, vi ne možete u potpunosti da shvatite, jer nijedan čovek ne može da pojmi pravo značenje tog izraza. U prošlosti, Jerusalim se odnosio na mesto Mog boravišta na zemlji, odnosno mesto gde hodam i krećem se. Ali reč „novi“ menja taj izraz i ni po čemu nije ono što je značio ranije. Ljudi ne mogu nikako da ga dokuče. Neki misli da se odnosi na Moje carstvo; drugi misle da je to Moja ličnost; za neke je to novo nebo i zemlja; a neki misle da je to novi svet koji će nastupiti pošto Ja uništim ovaj svet. Iako je ljudski um izuzetno složen i obdaren bujnom maštom, ljudi i dalje ništa ne mogu da shvate u vezi toga. Vekovima su se ljudi nadali da će spoznati ili uvideti pravo značenje tog izraza, ali im se želje nisu ispunile – svi su se razočarali i umrli, ostavivši za sobom svoje težnje. Pošto Moje vreme još nije stiglo, nisam nikome to mogao lako da kažem. Pošto je Moje delo završeno do ove etape, reći ću vam sve. Novi Jerusalim obuhvata četiri stvari: Moj gnev, Moje upravne odluke, Moje carstvo i beskrajne blagoslove koje darujem Mojim prvorođenim sinovima. Izraz „novi“ koristim zato što su ta četiri dela skrivena. Pošto niko ne poznaje Moj gnev, niko ne poznaje Moje upravne odluke, niko nije video Moje carstvo i niko nije uživao u Mojim blagoslovima, reč „novi“ odnosi se na ono što je skriveno. Niko ne može u potpunosti da shvati ono što sam rekao, jer se Novi Jerusalim spustio na zemlju, ali niko nije lično doživeo stvarnost Novog Jerusalima. Ma koliko jasno bih govorio o njemu, ljudi ga neće potpuno razumeti. Iako bi neko shvatio, to shvatanje bi činile samo njihove reči, njihov um i njihove predstave. To je neizbežan trend. To je jedini put napred i niko se iz toga ne može iskobeljati.

Prethodno: Poglavlje 111

Sledeće: Poglavlje 113

Bog može naše patnje da pretvori u blagoslove. Ako verujete u to, da li biste želeli da se pridružite našoj grupi da naučite Božje reči i tako primite Njegove blagoslove?

Podešavanja

  • Tekst
  • Teme

Jednobojno

Teme

Fontovi

Veličina fonta

Prored

Prored

Širina stranice

Sadržaj

Traži

  • Pretražite ovaj tekst
  • Pretražite ovu knjigu

Povežite se sa nama preko Mesindžera