Poglavlje 16
Nakon što je posvedočeno o Sinu čovečjem, Svemogući Bog nam se javno otkrio kao Sunce pravednosti. Upravo to predstavlja preobraženje na gori! Sada to postaje sve stvarnije, sve praktičnije. Videli smo način na koji Sveti Duh dela, i sâm Bog je izašao iz tela. On ne podleže ograničenjima čoveka, prostora ili geografije; On putuje preko svakog kopna i mora, On se proteže kroz celu vaseljenu i do krajeva zemlje, a mnoštvo nacija i naroda tiho sluša Njegov glas. Kada otvorimo svoje duhovne oči, vidimo da je Reč Božja izašla iz Njegovog slavnog tela: sâm Bog je taj koji je izašao iz tela, i to je apsolutni i potpuni sâm Bog. On nam se javno obraća, stoji licem u lice s nama, savetuje nas, pokazuje nam milost, čeka nas, teši nas, disciplinuje nas i sudi nam. On nas uzima za ruku, a Njegova strepnja gori kao plamen u Njemu; željnim srcem, On nas podstiče da se što pre probudimo i uđemo u Njega. Njegov transcendentni život je utkan u sve nas, i svi koji uđu u Njega dostići će transcendenciju, nadvladaće svet i sve zle sile, i zajedno s Njim vladaće kao carevi! Svemogući Bog je duhovno telo Božje, jedan istiniti Bog koji, kada nešto odredi, to tako i biva, kada kaže da nešto postoji, to i nastane, i kada zapovedi da nešto bude uspostavljeno, to se i uspostavlja! Sotona je pod Njegovim nogama, u bezdanu. Vaseljena i sve stvoreno su u Njegovim rukama; kucnuo je čas, sve će iščeznuti i ponovo će se obnoviti u punoj snazi.