U veri se čovek mora usmeriti na stvarnost – obavljanje verskog obreda nije vera
Koliko se verskih običaja pridržavaš? Koliko puta si se suprotstavio Božjoj reči i pošao svojim putem? Koliko puta si Božju reč sproveo u delo zato što si zaista vodiš računa o Njegovom bremenu i nastojiš da udovoljiš Njegovim namerama? Treba da shvatiš reč Božju i da saglasno tome praktikuješ. Rukovodi se načelima u svim svojim postupcima i delima, premda to ne znači da se pridržavaš pravila niti da radiš nešto preko volje samo zarad spoljašnjeg utiska; naprotiv, to znači sprovođenje istine u delo i život prema reči Božjoj. Samo ovakvo postupanje udovoljava Bogu. Svaki postupak koji udovoljava Bogu nije pravilo, već sprovođenje istine u delo. Neki ljudi vole da se hvale. U prisustvu svoje braće i sestara, oni će možda reći da ih je Bog zadužio, dok iza njihovih leđa zapravo ne primenjuju istinu i postupaju sasvim drugačije. Nisu li ovo religiozni fariseji? Osoba koja istinski voli Boga i poseduje istinu jeste ona koja je odana Bogu, ali se time spolja ne hvali. Takva osoba je spremna da primenjuje istinu onda kad to okolnosti nalažu i ne govori niti postupa na način koji je protivan njenoj savesti. Ovakva osoba ispoljava mudrost kada se pojave problemi i u svojim delima se rukovodi načelima bez obzira na okolnosti. To je takođe osoba koja može pružiti istinsku službu. Ima i onih koji često samo rečima iskazuju da ih je Bog zadužio; dane provode sa zabrinutim izrazom na licu, stvarajući utisak da su pogođeni i pretvarajući se da su vredni žaljenja. Kako odvratno! Budeš li ih upitao: „Možeš li mi reći kako te je to Bog zadužio?”, ostaće bez reči. Ako si odan Bogu, nećeš o tome spolja govoriti; umesto toga, svoju ljubav prema Bogu pokazaćeš kroz stvarno praktikovanje i molićeš Mu se istinitim srcem. Oni koji Bogu služe samo na rečima jesu licemeri! Neki govore o tome koliko duguju Bogu svaki put kada se mole i počinju da liju suze svaki put kada se mole, kad god to bilo, čak i kada ih Sveti Duh nije ganuo. Takvi ljudi su zaposednuti verskim obredima i predstavama; žive prema takvim obredima i predstavama, uvek verujući da su ti postupci Bogu po volji i da On iskazuje naklonost prema površnoj pobožnosti ili gorkim suzama. Može li od takvih apsurdnih ljudi ikada išta biti? Ne bi li pokazali skrušenost, neki glume ljubaznost kada govore u prisustvu drugih. Neki su svesno ponizni u prisustvu drugih, ponašajući se kao onemoćala jagnjad. Da li takvo ponašanje dolikuje narodu carstva? Narod carstva treba da bude pun života i slobodan, čist i otvoren, pošten i ljubak, i da živi u slobodi. Treba da poseduje integritet i dostojanstvo i da bude postojan u svom svedočenju gde god da se nađe; takav narod vole i Bog i ljudi. Početnici u veri obavljaju i previše obreda koji su vidljivi u spoljnom svetu; najpre moraju da prođu kroz period orezivanja i slamanja. Imati unutrašnju veru u Boga nije nešto što drugi mogu videti, ali su postupci i dela onih koji je imaju dostojni hvale. Jedino se za takve ljude može reći da proživljavaju Božju reč. Ako svakog dana propovedaš jevanđelje raznim ljudima u nastojanju da ih dovedeš do spasenja, ali na kraju i dalje živiš prema pravilima i doktrinama, onda ne možeš doneti slavu Bogu. Takvi ljudi su verske ličnosti, kao i licemeri. Kad god se ti pobožni ljudi okupe, mogli bi da upitaju: „Sestro, kako si ovih dana?” Ona će možda odgovoriti: „Osećam se dužnom pred Bogom, a nisam u stanju da udovoljim Njegovim namerama.” A druga će možda reći: „I ja osećam da sam dužna pred Bogom i da nisam u stanju da Ga zadovoljim.” Samo ovih nekoliko rečenica i reči iskazuju podlosti koje su duboko u njima; takve su reči najgnusnije i izrazito su odvratne. Priroda takvih ljudi je u suprotnosti sa Bogom. Oni koji se usredsređuju na stvarnost, u zajedništvu dele sve što im je na umu, i to čine otvorenog srca. Ne upuštaju se ni u jedno jedino lažno postupanje, ne iskazujući takve uljudnosti niti isprazne ljubaznosti. Uvek su neposredni i ne poštuju nikakva svetovna pravila. Neki ljudi imaju sklonost ka spoljašnjem pokazivanju, čak do te mere da potpuno gube razum. Kad neko zapeva, oni zaigraju, a da uopšte i ne primećuju da je pirinač u njihovim loncima već zagoreo. Takvi ljudi nisu ni pobožni ni plemeniti, i odveć su lakomisleni. Sve ove stvari jesu ispoljavanje nedostatka stvarnosti. Kada neki ljudi razmenjuju pojedinosti iz duhovnog života, iako ne govore da Bogu išta duguju, duboko u sebi imaju istinsku ljubav prema Njemu. Tvoj osećaj duga prema Bogu nema nikakve veze sa drugim ljudima; dužan si Bogu, a ne ljudima. U čemu je korist da drugima stalno govoriš o tome? Nužno je da pridaš važnost ulasku u stvarnost, a ne nekom spoljašnjem zanosu ili ispoljavanju. Šta predstavlja spoljašnje dobro ponašanje ljudi? Ono predstavlja telo; čak ni najbolja spoljašnja praktikovanja ne predstavljaju život i mogu pokazati samo tvoj sopstveni temperament. Čovekovi postupci koji su samo spolja vidljivi ne mogu udovoljiti Božjim namerama. Neprestano govoriš o svom dugu prema Bogu, ali ne možeš da opskrbiš živote drugih niti da pokreneš njihovo bogoljubivo srce. Veruješ li da će ti tvoji postupci zadovoljiti Boga? Smatraš da je Božja namera što postupaš na ovaj način i da su tvoji postupci duhovni, ali su svi oni zapravo besmisleni! Veruješ da je ono što voliš i što si ti spreman da učiniš upravo ono što raduje Boga. Može li ono što ti voliš da predstavlja Boga? Može li čovekova ličnost da predstavlja Boga? Ono što ti voliš upravo je ono što je Bogu odvratno, a tvoje navike su ono čega se Bog gnuša i što odbacuje. Ako se osećaš dužnim, onda idi i moli se Bogu; nema potrebe da o tome drugima govoriš. Ako se ne moliš pred Bogom, već se umesto toga u prisustvu drugih stalno pokazuješ, može li to udovoljiti Božjim namerama? Ako si uvek usredsređen na to da stvari radiš spolja, onda to znači da si krajnje sujetan. Kakvi su to ljudi koji imaju samo spoljašnje dobro ponašanje, a lišeni su stvarnosti? Oni su licemerni fariseji i verske ličnosti! Ako ne odbacite svoje postupke koji su samo spolja vidljivi i niste u stanju da se promenite, licemerje će u vama još više rasti. Što je veće to licemerje u vama, veći je i otpor prema Bogu. Na kraju će takvi ljudi zasigurno biti eliminisani!