Što se tiče tvoje buduće misije, kako bi trebalo da joj pristupiš?
Da li možeš da narav koju je Bog izrazio u svakom dobu preneseš na konkretan način, jezikom koji je prikladan i nosi značaj tog doba? Da li ti, koji doživljavaš Božje delo poslednjih dana, možeš da do detalja opišeš Božju pravednu narav? Možeš li jasno i tačno da svedočiš o Božjoj naravi? Kako ćeš reći ono što si video i iskusio onim jadnim, siromašnim i pobožnim religioznim vernicima koji su gladni i žedni pravednosti i čekaju da ih pastirski vodiš? Kakvi su to „ljudi” koji čekaju da ih pastirski vodiš? Možeš li da zamisliš? Teret na tvojim plećima, tvoje poslanje i tvoja odgovornost – da li si svestan svega toga? Gde ti je osećaj za istorijsku misiju? Kako ćeš dobro obavljati ulogu gospodara narednog doba? Imaš li jak osećaj da si gospodar? Kako treba objasniti gospodara svega stvorenog? Da li je to zaista gospodar živih bića i svih materijalnih stvari na svetu? Koji su tvoji planovi za napredak naredne etape dela? Koliko samo ljudi mora da čeka da ih pastirski vodiš? Da li je tvoj zadatak težak? Siromašni su, jadni, slepi i izgubljeni, padaju u tamu i jadikuju – gde je put? Kako samo čeznu da se svetlost, poput zvezde padalice, iznenada spusti i rastera sile tame koje su ugnjetavale čoveka toliko godina. Očajnički čeznu i danonoćno žude – ko može da zna ovo u potpunosti i u celosti? Čak i na dan kada svetlost bljesne kraj njih, ovi ljudi koji duboko pate ostaju zarobljeni u mračnoj tamnici, nesposobni da se oslobode; kada više neće plakati? Strašno je to što ovi krhki duhovi, kojima nikada nije dat počinak, trpe takvu nesreću. Dugo su bili vezani nemilosrdnim okovima i zamrznutom istorijom. A ko je čuo zvuk njihovog jadikovanja? Ko je video njihovo jadno stanje? Da li ti je ikada palo na pamet koliko je ožalošćeno i zabrinuto Božje srce? Kako On može podneti da vidi kako nedužan ljudski rod, koji je stvorio Svojim sopstvenim rukama, trpi takvo mučenje? Ljudski rod je, na kraju krajeva, nesrećnik koji je otrovan. Pa, iako je ljudski rod preživeo do dana današnjeg, ko je mogao znati da ga je Zli još odavno zatrovao? Da li si zaboravio da si jedna od žrtava? Zar nisi voljan da, iz svoje ljubavi prema Bogu, nastojiš da spaseš sve ove preživele? Zar nisi spreman da posvetiš svu svoju snagu da uzvratiš Bogu, koji voli čoveka kao Svoju krv i meso? Kako tačno shvataš to što te Bog upotrebljava da živiš svoj izuzetan život? Imaš li zaista rešenost i veru da proživiš smisleni život „pobožne osobe koja služi Bogu”?