79. Kako sam se oslobodila okova slave i dobitka

Autorka: Su Mi, Kina

Godine 2002. imala sam 18 godina i radila sam u fabrici odeće. Kad god bih videla glumce na televiziji, kako su lepo i moderno obučeni u zlato i srebro, kako žive u luksuznim vilama i voze moderne automobile, kako ih svuda srdačno dočekuju i pozdravljaju, kako glamurozno izgledaju, zavidela sam im na takvom životu. Maštala sam da ću, kada osnujem porodicu, vredno raditi da bih živela tako prestižnim životom. Da bih ostvarila svoj san, ubrzo nakon što smo se venčali, moj muž i ja smo se zbog posla preselili u drugi grad. Da bih zaradila više novca, čak i kada sam bila u sedmom ili osmom mesecu trudnoće, i dalje sam radila preko deset sati dnevno šijući odeću. Usled dugotrajne iscrpljenosti, zdravlje mi se značajno pogoršalo, a težina mi je naglo opala za više od pet kilograma. Moj suprug je zbog dugotrajnog sedenja i nedovoljnog unosa tečnosti dobio kamenje u bubregu i više nije mogao da radi sa mnom na izradi odeće. Kasnije se moj muž zaposlio u nekoj firmi i ubrzo je stekao gazdino poverenje. Šef mu je poveravao mnoge poslove i posle nekoliko godina smo uspeli da uštedimo nešto novca, pa smo uzeli kredit da kupimo kuću u gradu. Karijera mog muža je išla dobro, a planirali smo i da kupimo automobil. Kad god bismo se vratili u svoje rodno mesto, ostali meštani su nam se divili što smo se tako mladi nastanili u gradu i hvalili su našu sposobnost. Čuvši takvu pohvalu, bila sam vrlo ponosna, kao da lebdim u vazduhu. Mislila sam da je imati novac sjajno – gde god bih se pojavila, divili su mi se i hvalili me. Ali postepeno sam počela da osećam neobjašnjivu prazninu u sebi. Odlazila bih u kupovinu skupocene odeće i preparata za negu kože, ili bih putovala na razna mesta, ali ništa nije moglo da popuni prazninu u mom srcu. Nisam mogla, a da se ne zapitam: „Pobogu, za šta sam se toliko trudila da zaradim novac? Da li samo da bih dobro jela, oblačila se i živela, i da bih stekla divljenje drugih? Ali zašto se, nakon što sam sve to stekla, i dalje osećam tako prazno iznutra?” Tako sam tavorila iz dana u dan, osećajući se iscrpljeno od života.

Godine 2019. firma mog muža bila je umešana u neki finansijski spor. Moj muž je bio zadužen za finansije kompanije, pa je i on bio umešan. Morali smo da platimo 400.000 juana odštete. Moj muž je na kraju bio i krivično gonjen, te osuđen na četiri i po godine zatvora. Osetila sam se kao da mi se ceo svet srušio. Moj muž je bio stub naše porodice. Dok je on bio u zatvoru, nije bilo nikoga ko bi mogao da zarađuje novac niti da nas izdržava. I dalje smo svakog meseca morali da plaćamo hipoteku, zajedno sa troškovima školovanja naše dvoje dece i dnevnim troškovima. Zbog odštete smo se i mnogo zadužili. Sav taj pritisak je pao samo na mene. Pored finansijskog tereta, morala sam da trpim i nipodaštavajuće i prezrive poglede ljudi oko sebe. Nastavak života mi je delovao kao agonija i mislila sam da bi mi bilo bolje da umrem. Ali dvoje moje dece bila su još uvek mala, a bilo je to upravo vreme kada im je bilo najpotrebnije da se staram o njima, pa nisam imala srca da ih napustim. Svakog dana sam plakala, ne znajući kako ću se suočiti sa budućnošću. Taman kad sam osetila da nema izlaza, moja majka mi je propovedala jevanđelje Svemogućeg Boga poslednjih dana. Čitajući Božje reči i slušajući zajedništvo braće i sestara, shvatila sam da su ljudi u početku živeli u Edenskom vrtu i da nisu imali briga, tuge ni bola. Ali nakon što ih je Sotona iskvario, ljudi su razvili razne ambicije, želje i pogrešne perspektive o tome čemu treba da teže. Zato ima toliko patnje i nemira. Ovog puta, Bog je došao da dela kako bi oslobodio ljudski rod od Sotoninog štetnog uticaja i obnovio život koji je čovečanstvo nekada imalo u Edenskom vrtu. Čovek može da bude oslobođen od Sotoninog štetnog uticaja i da primi Božje spasenje samo ako prihvati spasenje Svemogućeg Boga u poslednjim danima. Osećala sam se kao da sam našla nešto na šta mogu da se oslonim i bol u mom srcu se značajno smanjio. Dobila sam želju da prisustvujem okupljanjima i da čitam Božje reči.

Posle toga sam prisustvovala okupljanjima i uporedo sam šila odeću. Pošto sam bila dobra u svom poslu, novac koji sam zarađivala ne samo da je pokrivao naše dnevne troškove, već sam uspela nešto i da uštedim. Ponovo sam počela da pravim planove za budućnost, misleći: „Ako nastavim da radim još nekoliko godina, biće mi bolje, a onda me drugi neće gledati s visine niti mi se rugati što sam siromašna.” Ali morala sam da idem na okupljanja tri puta nedeljno, i mada je to bilo korisno za moj život-ulazak, to je značilo da radim manje sati i zarađujem manje novca nego ranije. Stoga sam pomislila: „Da li mogu da idem na okupljanja samo jednom nedeljno? Tako ću moći da zaradim nekoliko hiljada juana više svakog meseca, a čak i kad platim hipoteku, ostaće mi još para. Ako nekoliko godina budem štedela, moći ću da otplatim svoje dugove, a ako onda kupim automobil, moći ću sa više dostojanstva da izađem na ulicu.” Kasnije, kroz razgovor u zajedništvu sa braćom i sestrama na okupljanjima, shvatila sam da ako se samo fokusiram na zarađivanje novca i ne budem redovno prisustvovala okupljanjima, na kraju ću se samo još više udaljiti od Boga. Kako bih onda mogla da primim Božju brigu i zaštitu? Kada nastupi nesreća, novac ne može da kupi nečiji život! Setila sam se da sam čula kako je proizvodnja zaštitne odeće tokom pandemije bila veoma profitabilna, pa su neki ljudi danonoćno radili na tome i na kraju umirali u fabrici. Bilo je previše takvih slučajeva trgovanja životom za novac. Morala sam da prozrem Sotonine spletke i da zarad novca ne propustim priliku da zadobijem život. Morala sam da nastavim da redovno prisustvujem okupljanjima. U početku sam još uvek mogla da idem na okupljanja tri puta nedeljno, ali posle nekog vremena, kada se moja mesečna zarada značajno smanjila jer sam manje radila, počela sam da brinem: „Češći odlasci na okupljanja će mi pomoći da shvatim više istina i koristiće mom život-ulasku, ali fabrika trenutno ima mnogo narudžbina i plata je visoka. To je dobro vreme da se zaradi novac. Ako propustim ovaj špic sezone, posao će kasnije biti težak i, bez obzira na to koliko odeće tada budem šila, ona neće donositi mnogo profita. Ne, trenutno moram da stavim novac na prvo mesto. Ići ću češće na okupljanja kada u fabrici ne bude gužve.” Zato sam odlučila da prisustvujem okupljanjima dva puta nedeljno. Posle svakog okupljanja, žurila sam u fabriku na posao i ostajala sam da radim čak i nakon što su drugi završili s poslom. Tokom tog perioda osećala sam se naročito umorno; nisam imala vremena da čitam Božje reči, nisam znala šta da kažem u molitvi, a moje srce se sve više udaljavalo od Boga.

Kasnije, van sezone, fabrika je bila zatvorena na neko vreme. Mogla sam da iskoristim pauzu da češće prisustvujem okupljanjima i da se opremim sa više istina, ali sam želela da što pre zaradim više novca da bih povratila divljenje koje sam imala dok sam bila bogata, pa sam otišla u drugu fabriku da pravim zaštitnu odeću. Ponekad bih, da bih više zaradila, ostajala i nakon uobičajenog radnog vremena, a dok bih stigla kući, sestra bi me već čekala da se pridružim okupljanju. Ali posle čitavog dana na poslu, mene je celo telo bolelo, a ruke su me toliko bolele da nisam mogla da ih podignem. Samo sam želela da se što pre odmorim, tako da okupljanja nisu bila delotvorna. Da bih zaradila više, ustajala sam u 5:30 svakog dana da bih spremila doručak, a da bih uštedela vreme, nosila sam ručak u fabriku. Usled dugotrajne neredovne ishrane i stalnih hladnih obroka, mesec dana kasnije, jednog dana sam iznenada dobila jako povraćanje i proliv. Doktor je rekao da imam akutni gastroenteritis, da je prilično ozbiljan i da moram da ostanem kod kuće da bih se oporavila. Dok sam ležala u krevetu, počela sam da razmišljam: „Ne obavljam redovno svoju duhovnu posvećenost i ne idem redovno na okupljanja. Usredsređena sam samo na zarađivanje novca i dobar život kako bih stekla divljenje ljudi. Zar to nije protivno Božjoj nameri?” Tokom jednog okupljanja, sestra je pročitala odlomak iz Božjih reči koji se posebno odnosio na moje stanje: „Jovova vera u Boga nije bila samo na rečima; on je bio oličenje osobe koja iskreno veruje u Boga. U svemu se molio Bogu. Osećao je duboku nelagodu zbog veselja svoje dece, pa se molio Bogu i poveravao ih Njemu. Sigurno se često molio i oko toga kako da uzgaja svoju stoku. Sve je stavljao u Božje ruke. Da je bio poput nevernika, da je uvek imao sopstvene planove kada je reč o uzgoju stoke, oslanjajući se isključivo na sopstveni um i uobrazilju, i da je razbijao glavu oko toga kako da ostvari ciljeve koje je isplanirao, da li bi onda, čak i da je iskusio mnoge neuspehe i prepreke, bio u stanju da vidi Božje ruke i Njegovu suverenost i uređenja? (…) Zašto ljudi lupaju glavom i koriste ljudske metode da bi ostvarili svoje ciljeve umesto da se oslone na Boga? Da li traže Božje želje kada prave planove? Da li imaju pokoran stav i da li kažu: ’Ne znam šta će Bog da uradi. Za početak ću isplanirati stvari na ovaj način, ali ne znam da li cilj zbog kog pravim plan može biti ostvaren; to je samo kako ja planiram. Ako moj cilj može biti ostvaren, onda je to Božji blagoslov. Ako ne može, onda je to zbog moje sopstvene slepoće; moj plan nije u skladu s Božjim namerama’? Da li oni imaju takav stav? (Ne.) Pa kako onda nastaju takvi postupci? To su ljudska uobrazilja i predstave, njihove želje, i njihovi nerazumni zahtevi prema Bogu; oni nastaju iz iskvarenih naravi. To je jedan aspekt. Osim toga, da li takvi ljudi imaju bogopokorno srce? (Nemaju.) Kako vidite da nemaju bogopokorno srce? (Čim naprave plan, oni apsolutno moraju da ga ostvare.) Kakva je to narav? To su nadmenost i buntovništvo. Oni veruju da ih Bog blagosilja, ali kada imaju sopstvene želje i planove, Boga ostavljaju po strani; to predstavlja nadmenu narav. Da li se pokoravaju kada Boga ostavljaju po strani? Ne, i Bog nije u njihovim srcima. Uopšte ne razmišljaju o tome kako Bog ima suverenost i kako uređuje stvari, a još manje o tome kako On hoće nešto da uradi. Ne razmišljaju o takvim stvarima. Šta iz toga možemo videti? Oni uopšte ne tragaju, nemaju nikakvu pokornost i uopšte nemaju bogobojažljivo srce. Oni najpre prave sopstvene planove, a zatim postupaju i vredno rade u skladu sa svojim planovima, oslanjajući se na ljudske metode, uobrazilju i predstave, a da ni najmanje ne razmišljaju o Božjim namerama. Kada se radi o uzgajanju stoke, ljudi bar treba da znaju ovo: ’Daj sve od sebe, a ostalo prepusti Nebu’ – što znači: ’Ispuniću svoje dužnosti da pravilno nahranim stoku, neću dozvoliti da oskudevaju u ishrani, da se smrzavaju, da gladuju ili da se razbole. To koliko mladunaca će imati sledeće godine je u Božjim rukama; ja to ne znam, ne zahtevam i neću praviti planove. To sve zavisi od Boga.’ Ukoliko u svojim postupcima nastave da se oslanjaju na ljudske predstave i uobrazilju, da li imaju pokoran stav prema Bogu? (Nemaju.) Od ova dva načina delovanja, koji potiče od čovekove volje, a koji pokazuje pokornost prema Bogu? (Prvi potiče od čovekove volje i to je način na koji bezvernici deluju; drugi potiče od onih koji iskreno veruju u Boga i tragaju za istinom.) I jedan i drugi veruju u Boga, te i jedan i drugi rade istu stvar, ali su im motiv, izvor, cilj i načela delovanja različiti. Dakle, može se videti put kojim ljudi idu(„Reč”, 3. tom, „Govori Hrista poslednjih dana”, „Načela primene pokoravanja Bogu”). Sestra je besedila da je Jov bio neko ko je zaista verovao u Boga. U životu, šta god da se desilo, nije imao ličnih planova niti ličnih interesa i nije postupao po sopstvenoj volji. U svemu se pokorio Božjoj suverenosti i uređenjima. Ali kada pogledamo sebe, iako verujemo u Boga, ne verujemo zaista u Njegovu suverenost. Uvek želimo da se oslonimo na sopstveni trud da bismo promenili svoju sudbinu, i zbog toga živimo u patnji i iscrpljenosti. Nastavila sam da klimam glavom dok sam slušala sestrinu besedu. Razmišljala sam o tome kako sam, pre nego što sam pronašla Boga, uvek želela da se oslonim na sopstveni trud i da radim kao luda, da bih se obogatila. Ali na kraju, ne samo da nisam uspela da se obogatim, već sam i završila u velikom dugu. Sada sam želela da se oslonim na svoje veštine šivenja kako bih radila više i zarađivala novac. Želela sam da povratim svoj nekadašnji imućni način života, pa sam radila prekovremeno i činila sve što sam mogla da zaradim novac, ali sam na kraju samu sebe iscrpla i razbolela se, a novac koji sam zaradila gotovo u potpunosti je otišao na troškove lečenja. Moja sudbina nije nešto što bih mogla sama da planiram i proračunavam. Nisam mogla da steknem slavu i dobitak koje sam želela samo napornim radom, jer je sve pod Božjom suverenošću i uređenjima. Sada kada sam pronašla Boga, ako još uvek ne budem verovala u Božju suverenost i budem nastavila da se oslanjam na sopstveni trud da pokušam da promenim svoju sudbinu, onda ću biti ista kao nevernik. Biću bezvernica. Kada sam to shvatila, pomolila sam se Bogu: „Bože, bila sam previše buntovna. Voljna sam da sve predam u Tvoje ruke.” Posle toga sam redovno prisustvovala okupljanjima i obavljala svoje dužnosti najbolje što sam mogla.

Jednog dana, tokom moje duhovne posvećenosti, slušala sam himnu Božjih reči, pod naslovom „Bog žali nad budućnošću čovečanstva”:

1  U ogromnom prostranstvu sveta, nebrojeno puta se okeani talože u polja, a polja potapaju u okeane. Osim Njega koji ima suverenost nad svim među svim stvarima, ne postoji niko ko je u stanju da predvodi i usmerava ovaj ljudski rod. Nema nikog „moćnog” ko bi mukotrpno radio ili obavljao pripreme za ovaj ljudski rod, a još manje ima ikoga ko bi ljudski rod mogao povesti ka odredištu svetlosti i osloboditi ga nepravdi ljudskog sveta. Bog žali nad budućnošću ljudskog roda, tuguje zbog pada čovečanstva i boli Ga što ono, korak po korak, maršira ka raspadu i putu bez povratka. Niko nikada nije razmišljao o ovome: kuda bi moglo da se zaputi takvo čovečanstvo koje je potpuno slomilo srce Božje i ostavilo Ga da bi tražilo onoga koji je zao?

2  Upravo iz ovog razloga niko ne pokušava da oseti bes Božji, niko ne traži put koji udovoljava Bogu niti pokušava da Mu se približi, a još više niko ne nastoji da istinski pojmi Božju tugu i bol. Čak i nakon što čuje glas Božji, čovek nastavlja svojim putem uporno se okrećući od Boga, izbegavajući Božju blagodat i brigu, i kloneći se Njegove istine, radije birajući da se proda Sotoni, Božjem neprijatelju. I ko je ikad razmišljao o tome kako će – ustraje li čovek u svojoj tvrdoglavosti – Bog postupati sa ovim čovečanstvom koje Ga potpuno zanemaruje?

3  Niko ne zna da razlog zašto Bog iznova i iznova upozorava i podstiče čoveka leži u tome što je On Svojim rukama pripremio katastrofe kao nikada do sad, one koje će biti nepodnošljive za čovekovo telo i dušu; ne samo kazna za telo, već one koje ciljaju na čovekovu dušu. Treba da znaš ovo: kakav će bes Bog osloboditi kada Božji plan propadne i kada se Njegova podsećanja i podsticanja pokažu kao uzaludni? Biće to poput nečeg što nijedno stvoreno biće nikada nije doživelo niti znalo. I zato kažem, ove katastrofe su bez presedana i nikada se neće ponoviti. Jer Božji plan je da samo ovaj put stvori čovečanstvo i da ga samo ovaj put spase. Ovo je prvi put, a ujedno i poslednji. Stoga niko ne može da ceni mukotrpne namere i žarko iščekivanje sa kojima Bog ovoga puta spasava čovečanstvo.

– „Reč”, 1. tom, „Božja pojava i delo”, „Bog je izvor čovekovog života”

Dok sam razmišljala o stihovima, osetila sam da Bog žali nad budućnošću i odredištem čovečanstva, a ujedno i stalno podseća i podstiče čovečanstvo. Nada se da će ljudi doći pred Njega i prihvatiti Njegovo spasenje. Te reči su iskreni Božji izrazi i svaka reč je stvarna i istinita. Više ne mogu da izbegavam i odbacujem Božje spasenje. Razmišljala sam o tome kako sam, nakon prihvatanja dela Svemogućeg Boga poslednjih dana, spoznala da je Bog taj koji je suveren nad čovekovom sudbinom, i da se samo verovanjem i obožavanjem Boga može živeti vredan život. Ali da bih živela životom bogataša i zadobila divljenje drugih, svesrdno sam se bacila na posao. Okupljanja su mi predstavljala breme i moj odnos sa Bogom je postajao sve udaljeniji. Da me bolest nije zadesila, još uvek bih bila zaglavljena u vrtlogu jurnjave za novcem, nesposobna da se otrgnem. Razmišljajući o tome, pomolila sam se Bogu: „Bože, želim da se pokajem i da se oslobodim ropstva novca, ali nemam snage da se oslobodim. Molim Te, usmeri me.” Onda sam se setila jednog odlomka Božjih reči: „Moraš da paziš! Oni koji su pametni treba brzo da se probude! Odustani od svega onoga od čega nisi voljan da se rastaneš. Još jednom ti kažem da su ove stvari zaista štetne po tvoj život, a od njih nema nikakve koristi!(„Reč”, 1. tom, „Božja pojava i delo”, 14. poglavlje, „Hristove izjave na početku”). Božje reči su me navele da shvatim da će mi jurnjava za bogatstvom, slavom i dobitkom uništiti život. Baš kao i Lotova žena, koja, kada je Bog nameravao da uništi Sodomu, nije mogla da se odrekne svog imetka i uporno je želela da se osvrne, zbog čega se pretvorila u stub soli. Ako bih se samo usredsredila na trenutne koristi i ne bih stremila ka istini, niti tragala za promenom naravi, onda bih, kada se Božje delo bude završilo, propustila svoju priliku da budem spasena. Kada sam shvatila Božju ljubav i Njegove hitne namere da spasi ljude, odlučila sam da češće idem na okupljanja i da jedem i pijem još Božjih reči. Nakon toga, često sam prisustvovala okupljanjima sa braćom i sestrama da bismo u zajedništvu razgovarali o Božjim rečima. Svaki dan mi je bio veoma ispunjen, i zdravlje mi se brzo oporavilo.

Mesec dana kasnije, bolest mi je malo popustila. Jednog dana sam otišla kod roditelja, a moja tetka, koja me je ranije srdačno pozdravljala još izdaleka, okrenula je glavu i ignorisala me čim me je videla. Moja mlađa sestra, koja je svojevremeno dolazila kod mene da se izjada i da mi se poveri, prestala je da mi se poverava kada su nam kola krenula nizbrdo. Čak je iznela i neke sarkastične primedbe o meni, kako namerno, tako i nenamerno. To mi je ostavilo neki gorak ukus. Ranije su mi se divili gde god da sam išla, ali sada kada nisam imala novca, tetka me je gledala s visine, a čak me ni mlađa sestra više nije shvatala ozbiljno. Činilo se da je bolje imati novac – tek kad imaš novca, drugi te shvataju ozbiljno. Tako da sam ponovo počela da radim u fabrici odeće. U početku sam još uvek mogla redovno da odlazim na okupljanja, ali kasnije, kada sam shvatila da mi je zarada mnogo niža od zarade mojih kolega, počela sam da razmišljam o tome kako bih mogla da povećam brzinu šivenja i zaradim više novca. Srce mi je bilo potpuno zaokupljeno poslom. U to vreme sam samo otaljavala okupljanja, i čim bi se okupljanje završilo, odmah sam žurila u fabriku. U fabrici bih neumorno gazila pedalu šivaće mašine. I tako sam se vratila svom starom načinu života i, poput mašine, svakog dana sam neprekidno radila da bih zaradila novac. Nisam imala vremena da jedem ili pijem Božje reči, a moje srce se sve više udaljavalo od Boga. Ponekad sam se osećala krivom, misleći: „Zašto ne mogu da se odreknem novca? Zašto sam tako nepoštena pred Bogom i zašto uvek gazim svoju reč?” Mrzela sam sebe i želela sam da udarim samoj sebi šamar. Molila sam se Bogu: „Bože, želim da prisustvujem okupljanjima i da pravilno jedem i pijem Tvoje reči, ali ne mogu da se odreknem svoje želje da zaradim novac. Molim Te, izvedi me iz zamke novca.”

Jednog dana na okupljanju, pročitala sam Božje reči i stekla izvesno razumevanje o korenu svoje težnje za novcem. Svemogući Bog kaže: „’Svet se vrti oko novca’ je filozofija Sotone. Ona je veoma rasprostranjena među ljudima, u svakom društvu; moglo bi se reći da je to trend. Razlog leži u činjenici da je ova fraza usađena u srce svakog čoveka, koji je u početku nije prihvatao, ali se onda prećutno složio s njom, kad je došao u dodir sa stvarnim životom i počeo da oseća kako su te reči zapravo istinite. Nije li ovo postupak kojim Sotona kvari ljude? (…) Sotona koristi novac da bi namamio ljude i sve ih kvari tako da obožavaju novac i materijalne stvari. A kako se to obožavanje novca ispoljava kod ljudi? Pa, zar ne mislite da na ovom svetu ne biste mogli da preživite bez novca i da bez njega ne biste mogli da proživite ni jedan jedini dan? U zavisnosti od toga koliko novca ljudi imaju, određuje se visina njihovog statusa i stepen njihovog ugleda. Siromašni ne osećaju da mogu da stoje uspravno i ponosno, dok bogati imaju visok status, stoje uspravno i ponosno, te mogu da govore glasno i da žive na nadmen i neobuzdan način. Šta ova izreka i trend donose ljudima? Nije li istina da su mnogi ljudi spremni da podnesu bilo kakvu žrtvu kako bi zaradili novac? Zar mnogi ljudi ne gube svoje dostojanstvo i integritet dok streme što većoj količini novca? Zar mnogi ljudi ne gube priliku da obavljaju svoju dužnost i slede Boga zarad novca? Zar gubitak prilike da se zadobije istina i bude spasen nije najveći gubitak za ljude? Samo koristeći ovaj metod i ovu izreku, Sotona u toj meri kvari čoveka. Nije li Sotonina namera zlokobna? Nije li ovo zlonameran trik? Izreka poput ove postane popularna i, tek tako, od neslaganja s njom ti na kraju poveruješ da je to istina i do tog trenutka tvoje je srce potpuno upalo u Sotonin stisak, pa stoga ne svojom voljom počinješ da živiš prema toj izreci. U kojoj je meri ova izreka uticala na tebe? Tebi je možda poznat istiniti put, i ti možda znaš istinu, ali si nemoćan da stremiš ka njoj. Možda ti je potpuno jasno da su Božje reči istina, ali nisi voljan da platiš cenu, niti da trpiš zarad sticanja istine. Ti bi, umesto toga, radije žrtvovao svoju budućnost ne bi li se do samoga kraja opirao Bogu. Bez obzira na to šta Bog kaže, bez obzira na to šta On čini, bez obzira na to koliko je duboka i velika Božja ljubav prema tebi, u onoj meri u kojoj si u stanju da je shvatiš, ti bi tvrdoglavo bio uporan u tome da se naprežeš zbog te izreke. Drugim rečima, ova izreka te je već zaludela i kontroliše tvoje misli, ona već upravlja tvojim ponašanjem, a ti bi joj radije dozvolio da upravlja tvojom sudbinom, nego što bi otpustio svoju težnju za bogatstvom. To što možeš tako da postupaš, to što reči Sotonine mogu da te kontrolišu i tobom manipulišu – zar to ne znači da te je Sotona zaludeo i iskvario? Zar to ne znači da su Sotonina filozofija i misli, kao i Sotonina narav pustili koren u tvom srcu? Ako isključivo težiš bogatstvu i odustaješ od stremljenja ka istini, ne znači li to da je Sotona ostvario svoj cilj da te zaludi?(„Reč”, 2. tom, „O spoznaji Boga”, „Sȃm Bog, jedinstveni V”). „U stvari, ma koliko da su čovekove aspiracije velike, ma koliko da su njegove želje realne ili ispravne, sve što čovek želi da postigne, sve što čovek traži, neraskidivo je povezano sa dve reči. Te su dve reči vitalno važne za svaku osobu tokom celog njenog života i to su stvari koje Sotona nastoji da usadi u čoveka. Koje su to dve reči? To su ’slava’ i ’dobitak’. Sotona koristi veoma blag metod, metod koji je u velikoj meri usklađen sa ljudskim predstavama i koji nije naročito agresivan, kako bi ljude naveo da nesvesno prihvate njegova sredstva i zakone opstanka, da razviju životne ciljeve i životne pravce, te da steknu životne težnje. Ma koliko uzvišeno zvučali ljudski opisi sopstvenih životnih težnji, ove težnje se uvek vrte oko slave i dobitka. Sve što bilo koja velika ili slavna osoba – ili, zapravo, bilo koji čovek – juri tokom celog svog života, svodi se samo na ove dve reči: ’slava’ i ’dobitak’. Ljudi misle da, čim steknu slavu i dobitak, imaju kapital da uživaju u visokom statusu i velikom bogatstvu, te da uživaju u životu. Misle da, kad jednom steknu slavu i dobitak, imaju kapital da tragaju za zadovoljstvom i prepuštaju se razuzdanom telesnom uživanju. Zarad ove slave i dobitka za kojima žude, ljudi svoje telo, svoje srce, pa čak i sve što imaju, uključujući i svoje izglede i svoju sudbinu, s radošću i bez svog znanja o tome predaju u ruke Sotoni. Oni to rade bez rezerve i čak bez ijednog momenta sumnje i nikad ne znajući kako da povrate sve ono što su nekada imali. Mogu li ljudi, nakon što su se na ovaj način predali Sotoni i postali mu odani, očuvati bilo kakvu kontrolu nad sobom? Sigurno ne. Oni su pod potpunom i apsolutnom kontrolom Sotone. Sasvim su i u potpunosti potonuli u ovo živo blato i nisu u stanju da se iz njega izbave(„Reč”, 2. tom, „O spoznaji Boga”, „Sȃm Bog, jedinstveni VI”). Sestra je zatim besedila: „Sotona koristi slavu, dobitak i novac da iskvari i veže ljude. Otrovi poput ’Nije sve u novcu, ali bez njega ne možeš ništa’, ’Kada imaš novac, imaš sve’ i ’Svet se vrti oko novca’ i tako dalje, postali su preovlađujući trend u današnjem društvu i pravila po kojima ljudi žive. Ljudi veruju da što više novca imaš, to je viši tvoj status i to je život slavniji. Da bi postigli taj cilj, ljudi ne štede trud da zarade novac i tako upadaju u Sotoninu zamku. Sotona im tada čvrsto kontroliše i telo i um, i više nemaju vremena ni snage da streme ka istini niti da obožavaju Boga, i sve se više udaljavaju od Boga.” Kada sam saslušala sestrinu besedu, shvatila sam da sam bila upravo takva. Oduvek sam sanjala o tome da postanem imućna i da vodim život koji je superiorniji od života drugih, smatrajući da srećan život upravo to podrazumeva. Da bih to postigla, radila sam mahnito da zaradim novac i uložila sam svu svoju energiju u to. Čak i dok sam bila trudna, radila sam prekovremeno. Kasnije je došlo do neočekivanog finansijskog spora. Moj muž je osuđen na zatvorsku kaznu, zadužili smo se i život mi se odjednom okrenuo naglavačke. Plašila sam se da će me drugi gledati s visine ako vide da sam pala u nemilost, pa sam radila još mahnitije da zaradim novac. Kada sam pronašla Boga, bila sam veoma svesna da se Bog ovaplotio da bi izrazio istinu i spasao ljude u poslednjim danima, da je to bila više nego retka prilika i da treba češće da prisustvujem okupljanjima i da više jedem i pijem Božje reči, da bih mogla da shvatim više istina. Ali srce mi se ispunilo željom za novcem, slavom i dobitkom i mislila sam da će prisustvovanje okupljanjima osujetiti moju sposobnost da zaradim novac, pa sam se držala odluke da ređe prisustvujem okupljanjima, ili čak ponekad da uopšte ne odem na okupljanje. Van sezone, kada u fabrici nije bilo gužve i kada je bila privremeno zatvorena, radila sam u drugoj fabrici, pa čak ni nakon što sam se iscrpela do te mere da sam se razbolela, nisam htela da odustanem. Sotona je koristio novac, slavu i dobitak da me čvrsto veže, zarobivši me u njihovom vrtlogu, iz kojeg nisam mogla da se izbavim. Cenila sam težnju za novcem, slavom i dobitkom više od stremljenja ka istini i više od samog života. Kad bih nastavila tim putem, na kraju bih izgubila šansu za spasenje. Tek tada sam jasno uvidela Sotonine zle namere da iskvari ljude novcem, slavom i dobitkom. Shvatila sam i da je to što posedujem veštinu šivenja Božja milost, kako bih mogla da preživim u svetu i da se izdržavam, ali da mi ona nije bila data da bih njome zadovoljavala svoje ambicije i želje za slavom, dobitkom i statusom. Biti zadovoljan time što imaš dovoljno hrane i odeće olakšava život i ostavlja dovoljno vremena za obožavanje Boga. Kada sam to shvatila, više nisam želela da radim kao luda niti da trpim da me Sotona vara i nanosi mi štetu i postala sam voljna da prisustvujem okupljanjima i da stremim ka istini na ispravan način.

Nakon toga sam takođe razmišljala: „Mogu li napornim radom zaista da steknem slavu i dobitak koje želim?” Setila sam se da je Bog rekao: „Ma kakvo bilo tvoje poreklo i ma kakav bio put pred tobom, u svakom slučaju, niko ne može izbeći nebeske orkestracije i uređenja i niko ne može da kontroliše sopstvenu sudbinu, jer je za takvo delo kadar samo On koji je suveren nad svim stvarima(„Reč”, 1. tom, „Božja pojava i delo”, „Bog je izvor čovekovog života”). Čovekova sudbina je u Božjim rukama i to se ne može promeniti ličnim trudom. Život kakav ja vodim, bio on slavan i prestižan ili siromašan i običan, nije nešto o čemu ja mogu da odlučim i treba da se pokorim Božjoj suverenosti i uređenjima. Samo stremljenjem ka istini i odbacivanjem svoje sotonske iskvarene naravi mogu da postanem osoba koju Bog odobrava. Samo takav život je vredan i smislen. Nakon toga, više nisam radila kao luda da bih zaradila novac i mogla sam da prisustvujem okupljanjima i da redovno jedem i pijem Božje reči.

Godine 2020, crkvena vođa je rekla da je mnogo pridošlica preobraćeno i pitala me je da li sam voljna da ih zalivam. Pomislila sam: „Ako budem zalivala pridošlice, neću imati vremena da radim i zarađujem. Šta da radim ako ostanem bez para? Povratak mojim nekadašnjim slavnim danima još manje dolazi u obzir. Ali ovo je takođe kritičan trenutak za širenje jevanđelja, i ako nema nikoga da ih zaliva, te pridošlice koje ne shvataju istinu svakog trenutka mogu da postanu Sotonin plen.” Setila sam se sebe kada sam otkrila Boga i kako ništa nisam shvatala, i da nije bilo braće i sestara da mi posvete svoje vreme i energiju da me zalivaju i podrže me na vreme, ne bih postala sigurna u istinskog Boga, niti bih primila Božje spasenje. Dakle, sada kada je ta dužnost došla do mene, kad bih je odbila, zar to ne bi bilo krajnje nesavesno? Onda sam naišla na odlomak Božjih reči: „Svi ljudi moraju da tragaju za tim da prožive smislen život i ne treba da se zadovoljavaju svojim trenutnim okolnostima. Da bi proživeli Petrov lik, moraju da poseduju Petrovo znanje i njegova iskustva. Moraju da streme ka uzvišenijim i dubljim stvarima. Moraju da streme ka dubljoj, čistijoj ljubavi prema Bogu i ka životu koji ima vrednost i smisao. Jedino je to život; tek tada će oni biti isti kao Petar. Moraš se usredsrediti na aktivan ulazak u ono što je pozitivno i ne smeš biti negativan i dozvoliti sebi da nazaduješ zato što si zadovoljan trenutnom udobnošću, istovremeno zanemarujući dublje, detaljnije i praktičnije istine. Moraš posedovati praktičnu ljubav i moraš iznaći svaki mogući način da se oslobodiš tog dekadentnog, bezbrižnog života, koji se ne razlikuje od životinjskog života. Moraš proživeti život pun smisla i vrednosti, ne smeš se zavaravati, niti na svoj život gledati kao na igračku s kojom možeš da se igraš. Za svakoga ko ima rešenost i voli Boga, ne postoje nedostižne istine i ne postoji pravda za koju ne može čvrsto da se zauzme. Kako treba da proživiš svoj život? Kako treba da voliš Boga i kako da tom svojom ljubavlju udovoljiš Njegovim namerama? Od toga nema preče stvari u tvom životu. Pre svega, moraš posedovati takvu rešenost i istrajnost, i ne treba da budeš slabić bez kičme. Moraš naučiti da doživljavaš smisleni život i smislene istine, i ne treba prema sebi da se odnosiš površno na taj način. Život će kraj tebe prohujati, a da ti toga nećeš ni biti svestan; da li ćeš nakon toga i dalje imati ovakvu priliku da voliš Boga? Može li čovek da voli Boga nakon smrti? Moraš da imaš istu rešenost i istu savest kao Petar; moraš živeti smislen život, a ne poigravati se sa sobom. Kao ljudsko biće i osoba koja teži Bogu, moraš pažljivo da razmotriš svoj život i da mu pristupiš, razmatrajući kako da sebe prineseš Bogu, kako da imaš smisleniju veru u Boga i kako da, pošto Ga voliš, tvoja ljubav prema Bogu bude čistija, lepša i bolja(„Reč”, 1. tom, „Božja pojava i delo”, „Petrova iskustva: njegovo znanje o grdnji i sudu”). Nakon čitanja Božjih reči, shvatila sam da čovek, kako bi živeo smislenim životom, mora da stremi ka istini poput Petra, živeći u stalnoj težnji ka ljubavi prema Bogu i ispunjavajući dužnost stvorenog bića, jer se samo na taj način može zadobiti Božje odobravanje. Ali provela sam pola života težeći novcu, slavi i dobitku. Naporno sam radila da bih živela bogatim životom i zadobila divljenje ljudi, ali na kraju je naša porodica izgubila sav novac, završivši u dugovima prema drugima, a ja sam se razbolela od iscrpljenosti. Iako sam stekla slavu i dobitak, dobila divljenje i pohvale ljudi i zadovoljila svoju sujetu, te površne stvari nisu mogle da ispune prazninu u mom srcu. Na taj način, bila sam vezana slavom i dobitkom, gubila sam vreme i na kraju ništa nisam dobila. Otkad sam pronašla Boga, živela sam crkvenim životom i razgovarala u zajedništvu o Božjim rečima s braćom i sestrama, razumela sam neke istine i moje srce je zadobilo lakoću, mir i oslonac. Naročito dok sam obavljala svoju dužnost, mogla sam često da se umirim pred Bogom, da čitam Njegove reči i primam prosvećenje i usmeravanje Njegovim rečima, i osećala sam veliku radost u srcu. Kada bih ispoljavala iskvarena stanja ili se susrela s poteškoćama i problemima dok sam obavljala svoju dužnost, tragajući za istinom i razgovarajući s braćom i sestrama, stekla sam izvesno razumevanje o svojim iskvarenim naravima i pronašla put prakse. Osećala sam da moj život brzo raste i shvatila sam da jedino obavljanjem svoje dužnosti mogu da razumem više istina. Sada su velike katastrofe već počele i tu su, pred našim očima. Ako sada ne ugrabim priliku da stremim ka istini, onda ću u budućim kušnjama, bez Božjih reči kao temelja, biti sklona da se žalim, a možda čak i da se opirem Bogu, i tako izgubim svoju priliku za spasenje. Tada bih završila u katastrofi, plačući i škrgućući zubima. Kada sam pomislila na to, odlučila sam da dam otkaz i da pravilno obavljam svoju dužnost i stremim ka istini. Sutradan sam rekla vođi da sam voljna da zalivam pridošlice. Kasnije mi je Bog takođe otvorio put. Moja svekrva je videla da nisam dobro i rekla mi je da se dobro brinem o svom zdravlju i da ne brinem o porodičnim dugovima, jer će ih ona, moj svekar i zaova preuzeti na sebe. Od novca koji sam zaradila u fabrici plaćala sam hipoteku i uspevala sam da je plaćam na vreme svakog meseca. Znala sam da je to Božja ljubav. Hvala Bogu što me je spasao od Sotonine vlasti. Voljna sam da u danima koji dolaze pravilno obavljam svoje dužnosti i da stremim ka istini kako bih postigla promenu naravi i uzvratila Božju ljubav.

Prethodno: 78. Izbor bez kajanja

Sledeće: 80. Zašto sam se uvek plašila da izrazim svoje mišljenje

Bog može naše patnje da pretvori u blagoslove. Ako verujete u to, da li biste želeli da se pridružite našoj grupi da naučite Božje reči i tako primite Njegove blagoslove?

Podešavanja

  • Tekst
  • Teme

Jednobojno

Teme

Fontovi

Veličina fonta

Prored

Prored

Širina stranice

Sadržaj

Traži

  • Pretražite ovaj tekst
  • Pretražite ovu knjigu

Povežite se sa nama preko Mesindžera